Magazines cover a wide subjects, including not limited to fashion, lifestyle, health, politics, business, Entertainment, sports, science,

Doboj/Kakanj – Od skladišta ćumura do moderne arene

Blog Image

Piše: Mladen BOŠNJAK

Odgledah prije nekog vremena, čisto usput, televizijsku crticu o NK Mladost iz Doboja kod Kaknja i prvom čovjeku Mensuru Mušiji. Lijep prikaz stvari, panorama Doboja – prašnjave mjesne zajednice koja se ponosi nogometnim klubom. Snimka iz zraka dojmljivija je, otkriva sve ljepote jednog usnulog sela kojega iz sna probudi jedino nastup lokalnog kluba. Prekrasna je slika stadiona Mladosti, uz samu rijeku (Bosnu, valjda), još se izgrađiva i dograđiva, još se radi na tzv. infrastrukturi.

A, ako se vrnemo pedeset godina unatrag i uzmemo Sportske novosti od 29. januara 1969. godine, vidjet ćemo prilog iz istog tog Doboja kraj Kaknja i kratki razgovor sa Zoranom Bešlićem „nekad poznatim tobdžijom kakanjskog Rudara“ koji je „nakon višegodišnje pauze“ ponovo počeo tresti mreže, ali u dresu Mladosti. Tekst je naslovljen bombastično: Stadion skladište ugljena.

To je, ustvari, poanta cijele priče, na to se žali Bešlić.

I sad, kad pogledam snimak iz zraka sasvim solidne nogometne arene, s pomoćnim terenom, s tribinama, s pratećim sadržajima, ne mogu zamisliti hrpe ćumura koje su prekrile zeleni travnjak Mladosti. Da, dugačak je period od pedeset godina, trnovit je i težak put od skladišta ugljena do modernog stadiona, ali valja biti uporan i vjerovati. Ne znam jeli živ Zoran Bešlić, je li dočekao da vidi kako je njegove apele čuo i uslišio Mensur Mušija.
Poput njega, „nekadašnjeg tobdžije kakanjskog Rudara“, danas u mnogim sredinama vapiju sportske legende. Danas u Tuzli „mole nadležne“ da učine nešto kako Tušanj nebi postao skladište ugljena, da ne pričamo o manjim sredinama kao što je Bešlićev Doboj.

Pola stoljeća, kako se uzme, može biti i predug period i treptaj oka. U slučaju Zorana Bešlića i sudbine igrališta u Doboju kod Kaknja našla se neka sredina i poslužila kao dokaz da za dobre stvari nikad nije kasno.

Ne znam zastaju li kamioni ili vlakovi natovareni mrkim ugljenom kraj stadiona Mladosti, ne znam koje je rudarsko okno najbliže, ali znam da je firma MGM rudnik zlata kada je u pitanju opstanak Mladosti i njegove arene koja je prije pola stoljeća služila kao ćumurana.

Slični članci