Denis Huseinbašić igrat će za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Vijest je ovo koja je odjeknula našom zemljom preplavivši medije. Vijest je ovo koju smo čekali mjesecima, pa smo onda ohladili, pa mu projicirali sudbinu Halilovića, Tabakovića i drugih koji su odbili naš grb, pa se naslađivali njegovim neigranjem u Kelnu pa… Što bi se reklo, „naša posla“.
Očigledno, stvar se završavala u miru i tišini, daleko od očiju javnosti, kako i treba. U moru groznih vijesti iz N/FSBiH, mora se priznati da je ova sjajna.
Koliko god neki negodovali zbog njegovog prvobitnog prioriteta, izbora njemačke reprezentacije prije naše, treba imati na umu nekoliko činjenica.
Naime, sve što (u fudbalskom smislu) ima, dala mu je Njemačka. Ima, doduše, tetovažu na bosanskom jeziku („Samo dalje“). Rođen je i odrastao uz bravure najvećih njemačkih imena novoga doba, dobio poziv i igrao za njihovu mladu reprezentaciju na, ni manje ni više- Europskom prvenstvu. Dobro bi bilo vidjeti kako bi ovi „domoljubi“ koji ga pljuju reagovali na poziv Njemačkog saveza!?
Naša zemlja je jedna od rijetkih koja ima gotovo podjednak broj stanovnika u i van zemlje. U inostranstvu stasava već treća generacija ljudi čiji su očevi ili djedovi otišli iz BiH iz sigurnosnih ili ekonomskih razloga. Prva generacija je živjela za maticu i žudila za njom, druga manje/više, treća uglavnom ne zna niti naš jezik, pa je vrlo teško očekivati da će takva generacija luditi za dresom reprezentacije svojih djedova.
Zato je svaki igrač koji „gore“ stasava itekako dobrodošao u reprezentaciju, pa makar im ona i ne bila prvi izbor. Kalit će se oni već, važno je da dođu. U momentu kada u „ligama petice“ imamo 3 (slovima: tri) igrača, svaki novi odande je zlata vrijedan.
Zato, Denise, dobrodošao!
