Piše: Mladen Bošnjak
Prethodnih godina u ovo doba bili smo bombardirani najavama basnoslovnih transfera naših nogometaša, znanih i neznanih, prosječnih i nižerazrednih, solidnih i sasvim dobrih. Ove godine, međutim, tolika navala na naše nogometaše nije viđena. Tu i tamo poneki transfer, mizeran i sitan u odnosu na europske standarde.
Naša je javnost već naviknuta da u ozbiljnim klubovima završi par bosanskohercegovačkih igrača godišnje, da nešto veći broj popuni rupe u solventnoj Sloveniji, naviknuti smo da nije tako crno plasirati se i u Hrvatsku, posebno u Dinamo, da je naš Eldorado Slovačka, Rumunjska, Skandinavija. U Turskoj završe sretnici, u Grčkoj klasa, u Italiji, Njemačkoj i Engleskoj superklasa, itd. Naravno, njih je veoma malo, ali moramo biti zadovoljni i s takvim „odlivom“ igrača iz slabe, korumpirane, blatnjave, neosvjetljene, hajdučke Premijer lige.
Početni san bosanskohercegovačkih nogometaša moraju biti Sarajevo, Zrinjski, Željezničar, Borac, Široki Brijeg – dakle klubovi iz kojih se, eventualno, mogu dosegnuti europske vizure. Uz to, stalno trebaju „moliti boga“ da selektor BiH bude naklonjen Premijer ligi. Tu se trebaju afirmirati, odigrati pokoju europsku utakmicu, zapeti za oko – ako nikom drugom – Zdravku Mamiću. Naši nogometaši moraju se držati realnosti. Moraju biti zadovoljni transferima u Slobodu, Čelik, Velež, Tuzlu, Radnik… Pa ako ih rad, znanje, vještina i vjetar sreće odnesu, kao na primjer Višću, u neki sređeni europski klub u kojemu će dobiti potpunu priliku, puna šaka brade.
Ne može svačiji loptački put biti posut srebrnom prašinom poput onog Džekinog, malo je takvih. Isuviše malo u Bosni i Hercegovini. Pjanića namjerno ne spominjem jer svoj put do zvijezda on nije krčio na domaćim ledinama. Luka Modrić, najbolji nogometaš na svijetu u protekloj godini, puno je puta izjavio da mu je „igranje u bosanskoj ligi“ iskustvo iznad svih iskustava, iskustvo na kojemu je zahvalan sudbini.
Zato me veseli izostanak velikih i bombastičnih najava silnih angažmana, veseli me što se uspjehom smatra potpis za Doboj Kakanj, za GOŠK, jedinstvo… Jer, što se prije ti mladi momci otresu slatkih iluzija, veće su im šanse za uspjeh. Trebaju izgarati u domaćem natjecanju, a ponekad i „baciti oko“ preko granice. Premijer ligu Bosne i Hercegovine držati čvrsto, držati ju poput „vrapca u ruci“.