Elvir Duraković, lijevi bek FK Sarajevo, gostovao je u Podcastu sa Makijem.

Duraković je ispričao kako je došlo do njegovog angažmana na Koševu.

– Kada si pun samopouzdanja, ništa ti nije prepreka, pa ni famozno Sarajevo i navijači koji su ekstremni i koji žele svaku utakmicu maksimum i pobjedu. Prihvatio sam to bez nekog velikog razmišljanja. Drago mi je što imamo takve navijače koji su 24 sata uz klub i idu na svako gostovanje. To mi daje dodatnu motivaciju. Ovako je krenula priča sa Sarajevom: Bio sam u teretani, zazvonio mi je telefon, kad bit će direktorica Ajla me zove da razgovaramo. Oni su predstavili plan kluba i kakvi su planovi sa mnom. Došao sam kući i rekao roditeljima da su me zvali iz Sarajeva, a majka  je rekla: Idi samo gdje ćeš igrati, nemoj da igraš. Nemoj gledati koliko para ti daju, samo idi gdje ćeš igrati. To je bilo na polusezoni. Na kraju sezone smo se ubrzo i dogovorili – izjavio je Duraković.

Duraković se prisjetio dvomeča protiv Torpeda i ispadanja iz Evrope.

– Bio sam uvjeren u prolaz protiv Torpeda. Desi se taj korner, primamo gol, to nas poljulja. Kasnije opet primamo gol za 2:1, opet naša greška. Individualne greške su bile u pitanju. Imamo 2:2, glava nam je puna, ali dolaze nam na Koševu, mislio sam da ćemo ih zgaziti. Dolaze nam na Koševo, poveli smo, očekivao sam 3 ili 4:0 za nas. Oni su ekipa koja par dobrih individualaca, a mi smo igrali kao ekipa, gradili smo pas-igru. Razmišljali smo: Idemo u Kazahstan. Prekid, centaršut, trenutak nepažnje… – ispričao je Duraković svoje utiske sa dvomeča protiv Torpeda.

– Na psihološkom planu, ispadanje iz Evrope je bilo katastrofalno. Mi smo dolazili u kamp pognutih glava. Niko nije toliko komunicirao. To je bio jako bolan period. Pali smo ispod nule, i fizički i mentalno. To ispadanje nas je baš koštalo. Koštalo je i odlaskom stručnog štaba na koji smo se bili navikli. I Mirza je bio odličan trener, pogotovo kao čovjek, uvijek je bio tu za igrače. Vjerovao nam je kao ljudima, ne kao igračima. Igrači na stranu, on je izabrao dobru skupinu igrača s kojima je želio napraviti nešto. Protiv Sloge kada smo igrali, nismo ni imali trenera. Bila je bolna sedmica. Bili smo svi utučeni. Nema atmosfere – govori Duraković u Podcastu sa Makijem.

– Rožman je jedan jako iskusan trener. Sa njegovom karijerom, ozbiljan stručnjak. Unio nam je neke stvari, neku pozitivnu energiju u ekipu. Sigurno još ima mjesta za napredovanje – izjavio je Duraković.

– I ja se začudim za te famozne prekide. Mi radimo uvijek u sedmici takmičenja sa prekidima. Igramo u ručak ili u nešto samo za prekide, i to bude fenomenalno. Od 12 centaršuteva, jedan ili nijedan gol. Dođe utakmica, sve radimo kako treba, ali nešto se desi… Na tome moramo još dosta raditi.