Ime legendarnog Duška Bajevića se sa razlogom najviše pominje među kandidatima za novog selektora fudbalske reprezentacije BiH.
Trošiti riječi o velikim igračkim i trenerskim dostignućima ikone navijača Veleža bi bio prevelik zalogaj. U buketu priznanja i uspjeha uvijek postoji mogućnost da se nešto slučajno zaboravi, pa je dovoljno reći “Princ sa Neretve”, i sve je jasno.
Pošto se o legendi jugoslovenskog i ambasadoru bh. fudbala gotovo sve zna, pomenut ćemo jednu zanimljivost iz igračke karijere, a koja slikovito pokazuje ko je u suštini Duško Bajević.
Vratimo se 47 godina unazad, tačnije u 1972. godinu, kako bismo se prisjetili fer pleja, ljudske i sportske veličine Duška Bajevića. U prvoligaškom duelu između Veleža i nikšićke Sutjeske u finišu meča kod rezultata 0:0, Bajeviću je jedna lopta došla sa desne strane.
On je neoklijevajući opalio po lopti ljevicom kao iz topa. Lopta se zakoprcala u mreži. Sudija iz Solina Ivan Radić, energično je pokazao na centar. Svi igrači domaćina u slavlju su potrčali prema Bajeviću, a on prema sudiji, kako bi mu rekao da nije gol, te da je lopta ušla kod “devedesetke” s vanjske strane, gdje mreža nije bila dobra zategnuta.
Sudija je nakon džentlmenske reakcije “Princa s Neretve”, poništio gol, te je utakmica na kraju završila bez pogodaka. Svi igrači Sutjeske su redom grlili i čestitali Bajeviću na ovoj reakciji.
Događaj je ušao u anale jugoslovenskog fudbala.
Duško Bajević iste je godine proglašen za najboljeg igrača Jugoslavije, a uz Slobodana Santrača je najbolji prvoligaški strijelac svih vremena.
U današnjem nepoštenom vremenu, gdje se gotovo svi služe dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima da bi došli do lažnog uspjeha, primjer geste Bajevića izgleda nestvarno.
Jednostavno, Duško je uvijek bio moralna ljudska i igračka vertikala. Na pomen njegovog imena treba ustati, uzor za sve sportiste.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
