Razgovarao: Tarik Šatara
Ako ste ljubitelj košarke sa područja bivše Jugoslavije, onda je on neko koga nesumnjivo dobro poznajete.
“Bogdanović za titulu, Bogdanović pogađa trojku…”, “Teletović se otvara iz svlačionice, ide trojka…”, “Teletović sa parkinga! Šta je pogodio Mirza Teletović, ovo je bilo sa suprotne polovine!”, legendarni su njegovi komentari. Sada već znate o kome govorim: “Edin Enciklopedija”.
Edin Avdić je – bit ću ličan, subjektivan i neoprezan – najbolji poznavalac košarke među novinarima na prostorima bivše Jugoslavije.
Sa Edinom Avdićem, komentatorom TV Arena Sport, razgovarali smo o njegovoj novinarskoj karijeri, privatnom životu, Košarkaškom klubu Bosna, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Nikoli Jokiću…
Karijeru ste počeli na BHRT, a onda prešli na OBN gdje ste stekli simpatije publike. Ako izuzmemo priču o Šindlerovoj listi, postoji li još zanimljivih anegdota iz Vaše karijere prije Arene Sport? Kako pamtite taj period na BHRT-u i OBN-u?
– Postoji naravno dosta anegdota, ali one nisu za medije. Nije ni vrijeme, ni mjesto za te vrste anegdota (smijeh). U svakom slučaju, to je bio jedan izuzetno lijep period u sportskoj redakciji FTV-a. Bilo nas je stvarno puno tada. Bila je baš dobra atmosfera. Puno druženja, zezanja, šale, smijeha. Baš je bilo izuzetno lijepo. Mene su posebno pazili jer sam ja bio najmlađi član te redakcije. To je bio period kad su mi rashodi bili veći nego prihodi, ali atmosfera je stvarno bila dobra. Nije bilo puno prenosa. Kasnije se to popravilo prelaskom na OBN. Tamo nas, opet, nije bilo puno. Sportsku redakciju su činila dva čovjeka, Adis Hadžić i ja, pomalo Mirza Vilić i Saša Vugdalić. Na FTV je bila čitava ekipa. Družili smo se stvarno fenomenalno. Možda to nije bio neki profesionalni vrh, ali je atmosfera baš bila dobra i vesela. I danas, kada se sretnemo, prepričavamo neke dogodovštine.
Živite li još uvijek na relaciji Beograd-Sarajevo? Kako podnosite taj životni tempo?
– Da, još uvijek živim toj relaciji. Možda sam smanjio broj manevara, broj putovanja u toku mjesec dana, ali trudim se da postignem sve. Za sada mi, hvala Bogu, uspijeva. Prije dok si momak, bude drugačije. Kada dođe porodica, onda je drugačiji manevar, ali ne žalim se.
Pratite li danas KK Bosna? U klub je nedavno ušao Dubravko Barbarić. Mislite li da su Studenti konačno na dobrom putu?
– Pratim svu košarku, samim time i ovo što se dešava oko KK Bosna koji je zaista ogroman broj godina bez prave ideje, bez finansiranja, što je, po mom mišljenju, velika sramota i za grad i za državu da se taj klub, kao evropski šampion, ne podrži da bude uvijek kompetitivan, da bude redovan učesnik ABA lige, da igra neko evropsko takmičenje. Sada je tu došao Josip Pandža, doveli su dosta igrača, vidjet ćemo koji je domet te ekipe. Mislim da je moglo mnogo ranije sve to da se uradi, ali jednostavno nije bilo sluha. Nije bilo prave podrške državnih institucija, bez toga na ovim prostorima ne ide. Valjda će se to sada promijeniti u ovom periodu, ali glupo je da se opet nešto kreće iz početka nakon više od decenije tavorenja, tačnije jednog groznog položaja u kojem je bila Bosna. Mada, kada se pogleda, većina ozbiljnih sportskih kolektiva u Sarajevu je na sličnim granama. To je velika sramota za grad i državu da se to ne podrži na pravi način, jer svjesni smo koliko je sport bitan, koliko publika vrlo brzo reaguje na neke dobre rezultate i pozitivne pomake. Za nadati se da će se sada napraviti neki ambijent, neka atmosfera, da dođu neka sredstva konačno. Imamo u novim vladajućim strukturama i neke bivše košarkaške, pa se valjda oni sjete da na neki način preko budžeta pomognu Bosnu. To bi trebalo da rade. Rade to i svi drugi u regionu, pa ne vidim što bi mi bili izuzetak.
U finalu kvalifikacija za ABA 2 ligu Bosna igra protiv Vojvodine. S obzirom da odlično poznajete košarku u Srbiji, šta možete reći o Vojvodini? Ko je, po Vama, favorit u ovom duelu?
– I u Vojvodini je bilo dosta promjena. I oni nešto pokušavaju da se pomjere sa mrtve tačke, nakon što su dugo bili faktički nebitni u većini takmičenja. Vidjet ćemo. To su kvalifikacije za ABA 2 ligu, nema tu jasnog favorita. Vojvodina se uglavnom bavila nastupima u Košarkaškoj ligi Srbije sa promjenljivim rezultatima. Kada su ovakve utakmice u pitanju, tu nema jasnog favorita ako nije u pitanju baš neka ekipa koja je ekstremno jaka, a to ovdje nije slučaj. Vidjet ćemo šta će da bude. Bosna je savladala slovenačkog predstavnika u oba meča, čak lakše u Sloveniji nego u Sarajevu, tako da mislim da imaju realne šanse da se možda dokopaju ABA 2 lige. Bosna nije bez šansi.
Najveće simpatije u BiH stekli ste prenosima košarkaške reprezentacije naše zemlje. Prije posljednjih utakmica reprezentacije, vidio sam mnoštvo komentara koji su izražavali nadu da ćete Vi komentarisati te mečeve. Jeste li poželjeli raditi Zmajeve?
– To su stvarno bile sjajne utakmice i prenosi koji su ostali upamćeni. Naravno da bih volio prenositi reprezentaciju svoje zemlje, to je izlišno pričati, ali nisu se za sada poklopile neke stvari. Valjda se u doglednoj budućnosti nešto desi u tom pravcu, pa da opet prenosim reprezentaciju naše zemlje. Prenosio sam i Evropsko prvenstvo 2015. godine gdje smo također nastupali, ali pauza je poprilična. Volio bih da se stvore neki uslovi. Jednostavno se nije poklopilo u proteklom periodu, pa bi bilo lijepo da malo obnovimo gradivo.
Reprezentacija BiH nedavno je poražena u finalu pretkvalifikacija za Olimpijske igre od Poljaka. Smatrate li to neuspjehom ili je nastup na ovom turniru zadovoljavajući?
– Svakako da je neuspjeh. Očekivao sam da savladamo Poljsku u finalu, ali nismo uspjeli, izgubili smo u neizvjesnoj završnici dobrim dijelom zbog svojih grešaka. Očekivao sam da pobijedimo i da se plasiramo. Nije nam uspjelo. Imamo solidnu reprezentaciju koja ima određeni individualni kvalitet. Fizički smo dosta moćni, to je jako bitno u današnjoj košarci. Kada se kaže neuspjeh, uvijek treba uzeti u obzir u kakvim se uslovima naši igrači pripremaju, šta se sve dešava… Bez obzira na to, što je rekao i Duško Vujošević, trebao je malo i inat da proradi, da ne bude to samo neka vrsta opravdanja, nego da probudi i neki inat kod naših igrača. Mada, realno, ambijent oko saveza i način na koji se igrači pripremaju, usudit ću se da kažem, je skandalozan, ali sam očekivao da pobijedimo Poljsku.
Jasno je da ova generacija reprezentacije BiH ima kvaliteta, ali i problema – prije svega onih koji se tiču saveza. Kada bi uslovi bili idealni, šta bi, po Vama, bili dometi ove selekcije?
– Teško je reći koji bi bio domet. To se nikad ne može ocijeniti. Vidjeli smo i na Evropskom prvenstvu gdje je djelovalo da Slovenija ima otvoren put do medalje, pa su izgubili od Poljske koja je važila za nekog potpunog autsajdera u tom duelu. Vidjeli smo i da je sada Njemačka postala svjetski prvak, Francuska ispala u grupi, nikad se to ne zna. Treba gomila stvari da se poklopi da bi se napravio dobar rezultat. Pominjali smo tu 2013. godinu. Da smo tada izbacili Litvaniju, uzimajući u obzir raspored, vrlo lako smo mogli da osvojimo medalju. To nikad nećemo saznati. Sa druge strane, mi imamo talenta. Problem je što nam je talenat grupisan. Dosta smo jaki pod košem. Nemamo dovoljno šuta. Fizički smo vrlo moćna reprezentacija, to nam omogućava da držimo egal u dosta utakmica, ali nam nedostaje jedan strijelac na vanjskim pozicijama ili neki izuzetno dobar organizator igre. Ako to uspijemo da riješimo: Da li da neko iz mlađih kategorija da zablista, da li da damo pasoš nekom kvalitetnom strancu koji bi oplemenio igru naše reprezentacije, bio to playmaker ili strijelac, prije svega mislim na playmakera, tu su Nurkić, Garza, Musa, svima njima bi olakšao. Tu su i Gegić, Halilović, imamo mi sasvim solidnu rotaciju. Kažem, kada bi sad pričali koji bi bili idealni dometi, to možda znači i medalja. A vrlo često dođeš u nekom vrlo jakom sastavu, imaš visoka očekivanja, pa onda ne izađeš iz grupe. Pojavili su se neki novi igrači, bilo bi jako dobro ako bi uspjeli skinuti da Garza može da nastupa kao domaći igrač, što on i jeste. Ima tu dobrih igrača, ali je problem što mi vrlo često protračimo njihove najbolje godine zato što damo pasoš pogrešnom strancu, zato što je selektor u tom trenutku pogrešan, zato što savez ne radi ništa ili se previše miješa u rad trenera… Uvijek je nešto. Valjda se nekad poklope te kockice. U ovom trenutku ne izgleda dobro što se tiče logistike, valjda se i tu nešto promjeni.
Jusuf Nurkić je tradeovan u Phoenix Sunse. Mislite li da je to dobro za Jusufa? Šta čeka tamo našeg košarkaša? Da li bi ovaj trade Nurkiću mogao donijeti borbu za prsten?
– Naravno da je dobro, jer Portland je u ovom trenutku ekipa koja nema budućnost, koja ni prošle godine nije imala pravu ideju šta da radi. Idu na podmlađivanje. Nurkić sada dolazi u jednu od najjačih ekipa Zapadne konferencije, jednog od najvećih favorita za titulu. Njima je bio potreban taj jedan centar sa gabaritima. Poznavajući rad Franka Vogela, koji jako dobro zna izvući maksimum od svojih centara, mislim da su oni prvenstveno zbog Jokića doveli Jusufa Nurkića, svjesni da on u datom trenutku može da odigra korektnu odbranu protiv njega, da se bori i da ga namuči, da ga natjera da radi za svaki poen. Mislim da je osnovni cilj Phoenixa bio da dovedu centra koji može igrati protiv Jokića odbranu jedan na jedan, da ne bi morali da ga udvajaju, dok ne uđe u probleme sa ličnim greškama. Svakako da je ovo za Nurkića velika stvar. Ovo je vjerovatno najjači tim za koji je igrao u karijeri. Među tri favorita su za titulu naredne sezone, bez ikakve dileme.
Jedan ste od rijetkih novinara koji ima pristup Nikoli Jokiću. Kakav je Nikola iza kamere? Kako je surađivati s njim?
– Nikola je moj prijatelj, prije svega, tako to mogu definisati. Mi smo stvarno drugovi. To nije odnos novinar-igrač, to je drugarski odnos. Pričamo o milion tema, on je jedan izuzetno skroman i dobar momak. O igračkim kvalitetama je izlišno pričati. Izuzetno normalan tip, s obje noge na zemlji koji se raduje kada suigrač da koš jednako kao i kada on da koš. To je rijetkost da se vidi, posebno na tom nivou profesionalnog sporta. Druženje, šega, šala, komika. Uglavnom se smijemo Kole, on, ja. Sjedimo, pričamo. Tako je bilo i tokom finala. Vjerujte, sjedeći s njim, nemate dojam da igra NBA finale. Nema tenzije, nema nervoze, nikakve drame. Jedan od rijetkih vrhunskih igrača koji je potpuno normalan čovjek. Mislim da dijelom i igra ovako dobro zbog toga što je normalan, što nema neko opterećenje. Nema tu neku vrstu ljubomore koja je izražena na tom nivou.
Kakva je budućnost ABA lige? Svjedoci smo čestih turbulencija…
– Dosta mi slušamo da ABA liga ne valja. Ja ne vidim da ABA liga ima alternativu. Slušamo te neke šuplje priče o domaćim prvenstvima, mislim da to nema veze s pameću. To pričaju ljudi koji ne vide ili ne žele da vide realno stanje stvari na terenu. Kada pogledamo samo posljednjih deset godina kakvi su sve asovi stasali kroz ABA ligu, nisam siguran da bi stasali kroz nacionalna prvenstva, čak prilično sam siguran da ne bi. Da ABA liga ima gomilu manjkavosti, da čelnici određenih klubova pokušavaju to da namjeste prema sebi, sve to stoji, ali mislim da je alternativa okretanja domaćim prvenstvima katastrofalna. Niti bi to nakon određenog vremena iko dolazio da gleda, samo bi ovi jaki timovi u nekom trenutku popustili. S druge strane, prohodnost prema evropskim kupovima je takva. Ako neko nacionalno prvenstvo dobije tu prohodnost, u što ja ne vjerujem, onda možemo da diskutujemo. Zašto bi neko pravio budžet od 10-15-20 miliona eura, da bi igrao protiv timova koje će da pobjeđuje sa 50-60 razlike? Bez obzira na sve te šuplje priče, ABA liga nema alternativu. Problem je što neki ljudi svjesno sapliću ABA ligu da bi je predstavili kao nefunkcionalnu.
(T. Šatara/Sportske.ba)