Mladen BOŠNJAK
Prije nepuna dva mjeseca divanih sa starim nogometnim sucem, bardom – rekli bismo. O svemu i svačemu, o starim vremenima ponajviše. U bosanskohercegovačke sudačke strukture involviran je posve solidno, sasvim dovoljno da mi u jednoj rečenici pojasni kompletnu situaciju u njoj:
– U našoj sudačkoj organizaciji ne treba raditi nikakav monitoring, nikakve istrage, možeš komotno početi hapsit po redu. Nećeš pogriješiti!
Otprilike tako i nekolicina nas koji smo pratili nogometna natjecanja u nas razmišljala je sve ove godine unatrag. Da smo, možda, prije dvadeset godina počeli hapsiti (po redu, dakako) danas bi nam situacija bila znatno bolja. Ne sasvim čista, ali podnošljivija svakako. Međutim, nitko ni u državi, ni u Savezu nije bio zainteresiran da se raskrinka sudačka organizacija jedna primitivna, pohlepna, kleptomanska i ljigava družina koja je naš ligaški nogomet ustrajno vukla unatrag.
Godinama se (pa i na ovoj stranici) upozoravalo na suce kao produkte familijarnih manufaktura, upozoravalo se na činjenicu da je sudačka organizacija postala kriminalni leno najnižeg društvenog šljama, socijalnog otpada naših provincija i gudura. Nitko nije reagirao. A, i kako bi kad se bezobzirna ološ toliko uvezala da ima „svoje glavonje“ u općinskim, kantonalnim i državnim vlastima. Dovoljno je vidjeti prezimena spućenih osumnjičenika da bi se spoznalo o kojoj i kakvoj sorti se radi.
Da smo imali sluha i hrabrosti prije dvadeset godina pa počeli puniti „buvare“ – makar i redom – druga bi se priča danas pričala. Da smo spriječili opskurne „koljenoviće“ da nasljeđuju pištaljke od očeva, braće, stričeva (vidi prezimena uhapšenih) i sličnih, da smo se energično odredili prema nevjerojatnoj drskosti koja se zvala Sudačka akademija – Orašje, da smo propisali obvezne specijalističke preglede pri polaganjima za nogometnog suca, danas možda ne bismo punili memljive policijske podrume „uglednim“ stranačkim aktivistima koji su, usput, krojili i nogometna prvenstva.
Doduše, ima i ona narodna umotvorina da „nikad nije kasno“, da pendrek i zatvor mogu biti efikasni i u zakašnjelim reakcijama represivnih organa. No, nije malo onih s kojima dijelim mišljenje da se ne smije stati na ovih desetak imena. Apsolutno je u pravu naš ugledni sudački veteran koji tvrdi da se neće pogriješiti koga se god uhapsi u sudačkoj organizaciji naše nogometne kuće. Tu žabokrečinu treba provjetriti, krenuti od nule s mladim momcima, pozorno ih pratiti, i na prvom krivom koraku udaljiti od pištaljke. Drugačije neće ići. Jer, sa tribina se dobro vidi kad netko ne zna suditi, a kad je sudački jad podmićen ili ucjenjen.
Ipak, veseli da se krenulo, da se nešto pomaknulo, mada u konačni pozitivni ishod svatko normalan sumnja.