RAZGOVARAO: Sinan Sinanović

Iran je fudbalska velesila u Aziji. Iranska je reprezentacija najpoželjniji sparing partner bh. reprezentaciji. Više je iranski fudbalski savez, na ime prijateljskih utakmica, u kasu NSBiH upumpao dolara nego svi generalni sponzori zajedno.

Raduje me dolazak iranske fudbalske reprezentacije u Sarajevo. Više je razloga za slavlje. Zato što je Iran Bosni i Hercegovini prijateljska zemlja i što smo na svjetskom prvenstvu u Brazilu jedinu pobjedu ostvarili baš protiv Irana. Veseli me i što će Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH napokon navijati za reprezentaciju svoje zemlje.

Ipak, najviše me raduje zato što je selektor Irana “naš” stručnjak. Dragan Skočić na klupi iranske reprezentacije naslijedio je Mark Vilmotsa.

Inače, iransku reprezentaciju u novijoj historiji vode hrvatski treneri. Svojevremeno je kao selektor Irana Miroslav Blažević najavio “da je došao umrijeti u Teheranu”. Slično je najavio odlaskom u Kinu. “Sahranite me pored Mao Ce Tunga”- poručio je Ćiro kada je aterirao na pekinški aerodrom. Koju godinu ranije Ćiro se vratio kao selektor BiH da umre u rodnoj grudi. U Travniku. Hvala Bogu “Atila” je živ. Kada preseli bit će to na trenerskoj klupi ili televizijskom studiju. Ćiru je u iranskoj reprezentaciji naslijedio Branko Ivanković. I Ćiro i Ivanković ostavili su dubok trag u iranskom fudbalu. Još nekolicini hrvatskih trenera Iran je druga domovina.

Skočić nastavlja tu finu tradiciju hrvatskih trenera u iranskom fudbalu općenito.

A, Skočić je jedan od najcjenjenijih trenera stranaca u iranskom fudbalu. Dobio je angažman u konkurenciji najboljih trenera na svjetskom tržištu.

Riječki je stručnjak spoj hrvatske i španske fudbalske filozofije. Kao neko ko je osvajao trofeje u Hrvatskoj, Sloveniji, igrao dva finala Kupa u Iranu i Kuvajtu, vodio najbolje ekipe u Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, s dva različita tima igrao Azijsku Ligu prvaka, imao uspjeha s nekoliko iranskih klubova.., najpogodnija je osoba za selektora Irana.

Skočić je što je svojevrsni “raritet” završio dva fakulteta kineziološki u Zagrebu, sportski menadžment u Splitu i Akademiju HNS-a. Govori četiri svjetska jezika.

U ekskluzivnom razgovoru za Sportske.ba hrvatski je stručnjak i selektor Irana govorio o svojim počecima u Rijeci, o susretu s bh.klubovima, o iranskoj reprezentaciji…

– Iran je najgostoljubivija zemlja na svijetu. Ne govorim to zato što sam selektor Irana, već je to tako. To će vam reći svako ko je barem jedan dan bio u Iranu. Iranska reprezentacija uz Japan najbolja je azijska reprezentacija. Potvrđuje to i fifina rang lista. Iran svake godine pravi pomak. Ja sam počašćen što sam selektor zemlje i reprezentacije kao što je Iran- kaže Skočić na početku intervjua za Sportske.ba.

Počeo je na kultnoj Kantridi…

– Rijeka je desetljećima unazad imala prepoznatljivu nogometnu školu. Čuveni je turnir “Kvarnerska rivijera”, jedan od najpoznatijih u Evropi. I ja sam izdanak Rijekine škole – kaže Skočić.

Igrao je u super jakoj generaciji. S prekaljenim asovima jugoslovenskog fudbala.

– Igrao sam u “Šajberovo vrijeme”. Kada si remi morao “ovjeriti” penalima. Ja sam često bio precizan , a u Banjaluci sam fulio. Zamalo smo ispali iz lige. Da nismo pobijedili Partizan u posljednjem koli ispali bi. Srećom dobili smo uvjerljivo – prisjeća se Skočić.

Slovio je za vrsnog znalaca. Mnogi su u njemu vidjeli nasljednika Nenada Gračana. U to vrijeme “doktor” Gračan bio je jedan od najboljih na jugoslovenskoj sceni.

– Rijeka je imala odlične igrače, kakvi su, između ostalih bili: Gabrić, Romić, Kljajić, Dragutinović, Pavličić, Paliska, Scorija, Florijančič, Nestorović, Punišić, Kuruzović, Belaić, Vujčić, Stipić… Premda su neki u meni vidjeli Gračana, koji je bio svjetski igrač, ja sam se divio Damiru Desnici…

Prvi je hrvatski nogometaš u samostalnoj Hrvatskoj, koji je otišao iz HNL i inozemstvo.

– Otišao sam igrati u Španiju. S Compostelom sam ušao u La ligu, a s Las Palmasom, unatoč sjajnoj sezoni ispali smo iz elitnog ranga.

I danas gaji dobre veze s prijateljima iz španskog fudbala.
Trenerski posao počeo je u svojoj Rijeci.

– Radio sam u početku s Elvisom Scorijom. Radio sam u Kuvajtu, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Hrvatskoj, Sloveniji…

Skočić ima dosta dodirnih tačaka s Bosnom i Hercegovinom. Jedno ime izaziva posebno poštovanje.

– Ivica Osim je sa svojom nogometnom filozofijom išao ispred vremena. Kao trener početnik koristio sam njegove skripte. Njegovi su treninzi su posebna priča. Želja mi je upoznati Osima. Znam da nije najboljeg zdravlja, želim mu puno zdravlja. I Ivici i njegovoj porodici…

Trenirao je nekadašnjeg kapitena i golgetera reprezentacije.

– Bio sam trener kada nam je došao Elvir Bolić, čuveno ime turskog i bh.nogometa. Bilo je malih neslaganja, ali to ne mijenja moje mišljenje o Boliću kao o velikom igraču.

Iranski je selektor kao igrač i trener imao susrete s bh.klubovima.

– Sjećam se utakmica s Željom, Sarajevom, Borcem… Igrao sam u Zenici na Čelikovom turniru. Prelijep stadion i atmosfera u Zenici, kao i na svim stadionima u BiH. Da, pamtim utakmicu tadašnjeg Kupa sa Slobodom. Nakon 0-2 u prvoj utakmici u revanšu smo dobili golom u posljednjim sekundama za 4:1. U Sarajevu sam gledao košarkašku utakmicu Bosna i Jouventut. Uvjek se radujem ćevapima u Želji ili kod Ferhatovića. Planiram i sad dok sam u Sarajevu uživati u bosanskim specijalitetima.

O bh. reprezentaciji govori u superlativima.

– Jako cijenim bh.reprezentaciju i bosanski nogomet. Suvišno je pričati o Džeki i Pjaniću. To su dokazane svjetske klase. BiH je uvjek imala klasne igrače. Želim im da pobjeđuje, osim u predstojećem susretu s Iranom – izjavio je Dragan Skočić, selektor iranske fudbalske reprezentacije u ekskluzivnom intervjuu za portal Sportske.ba.

BiH i Iran igrali su šest međusobnih utakmica, a zadnji put su se sastali 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu kada je BiH pobijedila sa 3:1.

Golove za BiH postigli su su Džeko, Pjanić i Vršajević.

Prethodnih pet međusobnih duela je bilo prijateljskog karaktera. Iran je slavio četiri puta, dok je jedan susret završen bez pobjednika.