Nikad nije bilo veće zanimanje za utakmicu reprezentacije Luksemburga. Ni najstariji Luksemburžani ne pamte kada je njihova reprezentacija bila u boljoj poziciji. Dva kola prije kraja još su u igri za plasman na Evropsko prvenstvo.
Luksemburžanima trebaju dvije pobjede, a da Slovaci protiv Islanda i Slovačke ne osvoje ni bod.
Luksemburgu najviše može pomoći bh.reprezentaciija, ali i odmoći. Ako savladaju tim Save Miloševića, treba će im pomoć “Zmajeva”, odnosno pobjeda nad Slovačkom u Zenici.
Osim s BiH, Luksemburg igra posljednji meč s Lihtenštajnom. Gdje se očekuje sigurna pobjeda.
Na tribinama nacionalnog stadiona u Luksemburgu bit će Bosanac, koji je prije dvadesetak godina branio protiv bh.reprezentacije.
On je bio najveća prepreka našim napadačima. Bravuroznim odbranama dovodio je u očaj Barbareza, Bolića, Salihamidžića…
Srećom, jedna je lopta završila u luksemburškoj mreži.
Alija Bešić, koji je rođen u Zavidovićima, branio je u martu i oktobru 2003.za Luksemburg. Kada su “Ljiljani” slavili 2:0 u Zenici i tijesno 1:0 na domaćem terenu.
Bešić se za Sportske prisjetio pomenutih utakmica. Alija je govorio da su ga mnogi molili da pusti gol, kako bi pobijedila Bosna i Hercegovina. Komentirao je i stanje u bh. reprezentaciji.
– 25 godina radim u Luksembrugu u finansijskom institutu. Na dan radim osam sati, a radio sam i dok sam aktivno igrao, no imao sam slobodno po 7 ili 10 dana prije utakmica kako bi se pripremali. Prestao sam braniti 2005. godine. U to vrijeme već sam bio stariji. Rođen sam 1975. godine. Došao je novi selektor sa svojim idejama, želio je ubaciti svoje mlade igrače, pošto je on osnovao fudbalsku školu u Luksemburgu. Nakon karijere bio sam trener golmana u jednoj ekipi sedam godina. Prestao sam 2020. godine. Sada malo treniram djecu, dva puta sedmično, ali to je više privatno – izjavio je Bešić za Sportske.
– Reprezentacija Luksemburga u moje doba nije bila profesionalna, nije nam to bio posao. Išli smo poslije posla na treninge. Recimo, reprezentativci su prije utakmice uvijek bivali slobodni po 7 ili 10 dana. Nije bilo igrača kao danas, 80% tih igrača danas su vani. Preko ministra sporta smo dobivali slobodne dane. Svi su imali korektne poslove, radili su za državu, u ministarstvima. Vremena su se promijenila. Tada je Luksemburg imao jednog ili dvojicu profesionalnih igrača koji su igrali negdje vani. Za BiH su igrali Bolić, Salihamidžić… – priča nam Bešić.
– Bilo je dosta onih koji su me molili da pustim gol Bosni. Ti nisi jedini. No, igrao sam fudbal da postignem rezultat. Bili su jači od nas, dobili su utakmicu zasluženo – iskreno je Bešić rekao za Sportske.ba.
– Nije bilo nekog pritiska. Drago mi je bilo igrati protiv Bosne. Bilo je puno ljudi na stadionu koje poznajem. Na utakmici protiv BiH tada nisam uzeo dres, ali sam sačuvao svoj dres i poklonio sam ga nekome u Bosni – prisjeća se nekadašnji golman Luksemburga.
Bešić izrazito dobro poznaje Miralema Pjanića koji je nastupao za omladinske selekcije Luksemburžana.
– Pjanićevog oca znam otkako je stigao u Luksemburg tokom rata. Miralema sam viđao kao malog, često na nekim manifestacijama. Poslije je otišao u Metz – sjetio se Bešić.
– Kada sam dolazio u Bosnu bilo mi je kao na svakoj utakmici, ali je bila specijalna utakmica jer sam rođen tamo. Igralo se u Zenici koja je blizu mojih rodnih Zavidovića. Par puta sam i kao dijete igrao u Zenici. Dobacivanja sa tribina je više bilo u Luksemburgu, nego u Bosni, ali to je za mene bila šala. U Zenici nisam izlazio, a u Luksemburgu sam poslije utakmice u kafiću popio piće sa nekoliko igrača BiH – priča za Sportske.
– Naš tadašnji selektor nije postigao baš velike rezultate kakve je postigao na Farskim Ostrvima. Ovdje nije bio baš uspješan, no ni ta generacija nije bila među najboljim. Nije on sam kriv. Sadašnja reprezentacija Luksemburga ima kvalitet i atmosferu. Možda nisu najbolji fudbaleri, ali daju maksimum. Nisu loši niti naprijed, niti nazad. Svugdje su stabilni. Nije džaba 80% njih “vani”. Malo sam se povukao, ne pratim više toliko luksemburški fudbal. Sinani je dobar igrač. I brat mu igra ovdje u Luksemburgu – komentarisao je Bešić za Sportske.
Otkrio nam je bh. nogometnu “raju” koju je upoznao u Luksemburgu.
– Veldina Muharemovića znam. Kada je došao u Luksemburgu, bio je u klubu gdje sam ja bio trener. Sada je pomoćnik u prvoj ligi. Oni nisu baš najbolji. Kao trenera ga ne znam. Čuli smo se dva-tri puta otkako sam ja prestao tamo raditi. Upoznao sam u Luksemburgu i Nihada Milaka, kao i Zlatana Arnautovića koji mi je nekad bio trener u reprezentaciji. Ove nove generacije ne poznajem toliko – priča nam umirovljeni golman.
Alija Bešić
Luksemburg 2003 pic.twitter.com/eya7UYwCnI— Stickerpedia (@Stickerpedia1) May 21, 2019
– Luksemburg sutra treba pobijediti i moliti se da Island pobijedi u Slovačkoj, imaju još minimalnu šansu da budu drugi. U posljednje vrijeme je veliki interes u Luksemburgu za fudbal. Mislim da će sutra stadion biti pun, ulaznica više nema, rasprodano je sve. Za koga ću navijati sutra? Za najboljeg (osmijeh, op. a.). U Bosni se više priča o onome okolo fudbala, nego o onome na terenu – kroz osmijeh nam je odgovorio Bešić.
– Bio sam na utakmici u Zenici kada je BiH izgubila od Luksemburga. Po meni, 2:0 je bio realan rezultat. BiH nije imala najbolji dan. Luksemburg je profitirao. To nigdje nema, da promijeniš tri selektora za 10 mjeseci – prokomentarisao je.
– Moji roditelji još žive u Zavidovićima. Ovdje u Luksemburgu imam sestru. U Sarajevu sam bio u junu, vjerovatno ću opet uskoro doći.
– Od bh. golmana, kvalitetan je bio Asmir Begović, a u ono vrijeme i Kenan Hasagić. Vasilj koji će braniti sutra mi se također sviđa kao golman, gledao sam ga na TV-u. Kenana Pirića još nisam vidio na terenu. Džeko je špic, on ne može sam. Ako ne primi loptu, šta će? Pjanić je imao super karijeru, sad je otišao u arapski svijet. To je njegovo, tako će ostati. Luksemburžani su nekad žalili za njim, to se već zaboravilo.
(Sportske.ba)