Svima je jasno da je Safet Sušić najuspješniji bh selektor. Jedino je “Pape” odveo reprezentaciju na svjetsko prvenstvo. Nastup na mundijalu u Brazilu jedino je veliko takmičenje na kojem je igrala BiH. Ako ne računamo “Danhill cup” u Maleziji i “Kirin cup” u Japanu.

Prije dolaska Sušića, samo smo jednom stigli do baraža. I pod vodstvom Blaža Bake Sliškovića bili smo na korak do EP. Da smo, umjesto remija (1:1), slavili na Koševu s Dancima, igrali bi na EP u Portugalu, koje se održalo 2004.godine.

Znate li kako je Safet Sušić došao za selektora?

Vjerovali ili ne, na insistiranje Miroslava Blaževića. Kada se Ćiro razduživao i spremao se za Kinu, NSBiH je krenuo u kampanju za novog selektora. I tada je Vahid Halilhodžić bio “najozbiljniji” kandidat.

Vrlo ozbiljnim kandidatima smatrali su se Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, Sergej Barbarez, Amar Osim…

Sulejman Čolaković je bio prvi među jednakim na čelu NSBiH, a njegovi dopredsjednici Iljo Dominković i Bogdan Čeko, a glavni “vezni” bio je Munib Ušanović.

Na oproštajnoj večeri u nacionalnom restoranu kultnog Holiday inna “Uške” se pohvalio Ćiri kako je NSBiH na “slatkim mukama” i kako svi, pa i Feliks Magath žele voditi bh.reprezentaciju.

“Batalite to. Samo jedan trener može bolje od mene voditi ovaj tim” – skoro ljutito se Ćiro obratio generalnom sekretaru Ušanoviću. Koji je bio poslovično znatiželjan da čuje ko je Ćirin favorit.

– Recite šefe ime trenera?- pitao je Munib.

– Reci mi Munja, tako ga je zvao Ćiro, ko se najviše pita u Savezu?

– Predsjednik Suljo Čolaković, vojnički brzo je odgovorio Ušanović.

Sljedeći potez bio je presudan. Za historiju.

Munib je, s jednog od svoja tri mobitela okrenuo Čolakovića…

– Predsjedniče, treba vas “šef” . Na spikerfonu je bio iskusni sportski radnik iz Zenice. Prije nego će Ćiro dobiti riječ Čolakoviću se otelo i otišlo u eter…

– Koji šef? Pa, ja sam predsjednik… Što, ustvari i jeste, ali Ušanović je samo Ćiru smatrao istinskim šefom. I rahmetli Hakiju Turajlića, nekadašnjeg dopredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine.

I onda Ćirina historijska besjeda… Kratka, jasna i efektna…

– Suljo, predsjedniče moj… Vidiš, ja više nisam selektor, ali ti ćeš za mene uvijek biti predsjednik. Najbolji predsjednik kojeg sam imao. A vjeruj mi, kunem ti se majkom Katom…

Ovaj uvod bio je nužan. “Slomio” je Čolakovića. Koji je zahvaljivao na komplimentima, potom je on upitao “šefa” Ćiru.

– Jeste se predomislili? Ostajete selektor…

Takav obrat bio je nezamisliv. I nikome ne bi odgovarao.

– Suljo moj dobri. Ja sada idem u Kinu. Molim te, ako držiš do mojega mišljenja, poslušaj što ću ti reći…

S druge strane tajac. Čolaković ne diše…

Ćiro pita, da li me čujete…

Kada je dobio potvrdan odgovor, poentirao je. U svom stilu.

– Prekinite pregovore sa svima kandidatima. Batalite to. Samo Safet Sušić može odvesti Bosnu i Hercegovinu na svjetsko prvenstvo. Kunem ti se svim i svačim. Ostavljam Safetu opak tim, a on će to na svoj način oplemeniti i napravit će ono što ja nisam. Uzmi još večeras Safeta i spominjat ćeš svog Ćiru – vidjevši da je zadobio predsjedničku pažnju, skoro zapovjednički je završio razgovor i predao mobitel Ušanoviću.

Ostalo je bilo stvar tehnike. Već ujutro je Ušanović nazvao Papeta i dogovorio zvanični sastanak s čelnicima NSBiH.

Pregovori nisu trajali ni pet minuta. Tadašnja Sušićeva plaća bila je 5000 eura… Već u prvom mandatu Safet je izborio baraž, a u drugom trijumfalno okončao ciklus i izborio plasman na SP 2014.u Brazilu.

Danas su svi važniji za taj uspjeh od Sušića. Kako se odnosi prema svojim ljudima pokazao je primjer PSG, koji je pozvao svoju nekadašnju zvijezdu i uručio mu “desetku”…

Foto: NFSBIH

Safet je za portal Sportske komentirao taj svečani čin, govorio o svjetskim nogometašima, a dotakli smo se i bh.reprezentacije…

– Ma, ne znam što je toliko važno. Pozvali su me u klub i zamolili da dođem. Rekli su da predsjednik ima želju da mi uruči dres, ali se povrijedio koji dan prije. Da, povrijedio se. Ne na fudbalu već na tenisu. Predsjednik voli igrati tenis i tu se preforsirao pa nije mogao doći – kaže Sušić na početku intervjua.

Da li ste se ranije sreli s gazdom PSG?

– Ne, nisam… Bilo je nekih prilika, ali ili ja nisam bio na utakmici ili on. Znam da vodi računa o bivšim igračima. Ima te manire, jako je sposoban… Ja ne idem često na utakmice Pariza, ali sam vidio dosta poznatog svijeta. Ne samo iz svijeta sporta već općenito. Od saigrača vidio sam Fernandeza…

Po mnogim ste anketama najbolji igrač svih vremena u PSG…

– Nisam najbolji. Bilo je puno odličnih igrača. A i ne može se mjeriti vrijeme kad sam ja igrao ili neki drugi. Naprimjer Mesi, Vea, Ibrahimović. Ronaldinjo… Sve su to svjetski igrači.

Ko je po Vama najbolji igrač na svijetu?

– Ranije sam mislio da je to Pele. I bio je u svoje vrijeme. I Krojf je bio sjajan. Jedno vrijeme najbolji. Igrao je moderan fudbal.

A Maradona?

– Maradona je bio veliki igrač svakako, ali ja ga nisam cijenio zbog njegovog načina života. To što je konzumirao i sve što je išlo uz to. Doping, znaš već… Svakako da je Diego bio svjetski igrač, ali ne kao njegov zemljak…

Mesi?

– Mesi je najbolji bez premca. Definitivno najbolji svih vremena!

A Ronaldo?

– Koji Ronaldo..?

Portugalac…

– Ronaldo je robot, a i današnji fudbal je na neki način robotiziran. Ide u tom pravcu. S ovoliko godina još briljira, istina u Saudijskoj Arabiji, ali još se drži. On to postiže radom i načinom kako on doživljava nogomet. Mesi je nešto drugo. Argentinac je genijalac. Ne znam šta bih za njega rekao, a što drugi nisu rekli. Mesi je najbolji svih vremena.

Kojeg bi igrača još izdvojili?

– Ovaj “mali” Mpape. On je najbliži Mesiju. Posjeduje takvu brzinu, eksplozivnost, inteligenciju, moć… Ima sve. Mpape je po meni među najboljim na svijetu. Nekim potezima podsjeća na Brazilca Ronalda. I on je bio veliki igrač, ali zbog povreda nije dugo trajao.

FOTO: NS BiH

Pratite li bh. reprezentaciju?

– Pratim, čitam… Nije mi drago zbog svega što se dešava… Žao mi je što Hadžibegić i Kodro nisu završili mandat do kraja…

Poznajete li Savu Miloševića?

– Znam ko je. Savo je imao odličnu karijeru. Mlađi je puno od mene. Čuo sam da je dobar momak. Bilo bi mi drago da uspije kao trener. Kao selektor BiH, ali nije dobra situacija…

Mislite da smo bez šansi u baražu?

– A ko nam, šta nam garantuje da ćemo proći. Nije lako dobiti dvije utakmice u sedam dana. Ovo je, vjerovatno najslabija reprezentacija koju smo imali. A svi drugi napreduju. Igrali smo prije nekoliko godina na svjetskom prvenstvu, a danas smo u rangu Makedonije, Crne Gore, Kosova… Slovenija je ispred nas. To je realnost. Jedno su želje, ali stvarnost je drugačija. Volio bih da uspijemo zbog države, radi navijača i općenito zbog fudbala u BiH, ali biće jako teško.

U najboljim ste, što bi Ćiro rekao, godinama, a Vi stalno odbijate ponude?

– Daleko je od toga da sam u najboljim godinama. Nisam više tako mlad. Imao sam ponuda, javljaju se menadžeri, nazovu, pitaju da li bi prihvatio neki klub. Nisam odustao. Ako dođe ozbiljna ponuda spreman sam.

U Ulcinju je ove godine drugi susret asova sporta s ovih prostora. Organizator Pavle Pepđonović čini sve da vas dovede. Kakve su šanse da se pojavite u Ulcinju?

– Slušaj, znaš da ne volim baš avione i aerodrome. Znam sve o tom događaju. Čitao sam. Jako lijepa stvar. Sve pohvale tom Pavlu i ljudima dole što su dočekali i ugostili velika imena. Ako bi kojim slučajem bio tada u Sarajevu, došao bih s prijateljem Hadžijom (Mirsad Hadžić, op.a.). Sjeli bi u auto i došli. Sada su male šanse. Ja im čestitam, jer sam vidio da su okupili velika imena. Nadam se da će i ove godine biti uspješno- ovom porukom je Safet Sušić završio intervju za portal Sportske.

Sa 68 godina Pape još uvjek može dati bh. nogometu. U Parizu su pokazali kako se nogometni velikan odnosi prema svojim igračima. Ne uspije li Savo Milošević odvesti ” Zmajeve” na EP, NSBiH nema puno izbora. Otići na noge Sušiću i dati mu sve ovlasti da pravi novi tim.

(S.S./Sportske.ba)