Sudbina ili splet okolnosti učinili su da Zdravko Mamić najbolje Dinamove utakmice, historijske pobjede, prati iz Međugorja, a ne iz Maksimira. U kojem je stolovao sve od odlaska na “službeni put”. U Međugorje se više ne odlazi vidjeti Gospu, već “Maminja”. Za većinu Bosanaca i Hercegovaca Mamić je žrtva i rado bi ga vidjeli svi bh. premijerligaši kao “počasnog predsjednika”. I dok su ga po hrvatskim stadionima i gradovima “cipelarili” u BiH mu traže autogram, prave selfije, pozivaju kao specijalnog gosta…

Taj i takav Mamić godinama je imao “pik” na Nenada Bjelicu. Redovito mu čestitao sve blagdane, obiteljske godišnjice, rođendane. Čak i kada je Bjelica bio svim bićem u Beču, u Italiji, Mamić je baš od njega tražio savjet, pitao za mišljenje o potencijalnim pojačanjima. Jednom rječju, Zdravko je jako poštovao Bjelicu. Koji je došao u Maksimir kada je Mamić silom (ne)prilika morao u svoju (drugu) domovinu.

Dinamo je proteklih pedesetak godina predstavljao “Biro za zapošljavanje” trenerima sa svih kontinenata. Dolazili su “stručnjaci” iz zemalja Varšavakog i NATO pakta, modre su trenirali Argentinci, Bugari, Slovenci, Bosanci… Od zvučnih imena s ovih prostora samo Ivica Osim nije vodio Dinamo. Oba Markovića, pokojni Ivan Đalma i Vlatko, zatim Tomislav Ivić, Joško Skoblar, u nekoliko navrata Miroslav Blažević, Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Marjan Vlak, Vahid Halilhodžić, Nikola Jurčević, Otto Barić, zatim “dežurni vatrogasci” Rudi Belin i Zdenko Kobeščak i desetine drugih pokušavali su s Dinamom dočekati proljeće u Evropi.

Nikome to nije pošlo za rukom. Ko zna do kada bi trajao post da Mamić nije rekao “Hoću Bjelicu!”.

Malo ko je tada mogao znati zašto “Maminjo” insistira na mirnom, radišnom treneru, genijalnih taktičkih misli, vizionaru koji je digao Hrvatsku na noge.

Bjelica je na dobrom putu da, ma kako to zvučalo, zasjeni Ćirinu bronzu, pa i Dalićevo srebro. Pola HNL će u idućem ciklusu igrati u Evropi. Zahvaljujući baš njemu. Iako trener modrih zasluge ravnomjerno raspoređuje na igrače, navijače, klupski menadžment, svima je jasno da je on idejni arhitekta ove ekipe. U novijoj historiji Dinamo je u svlačionici imao veće zvijezde, ali nije imao trenera kakav je Bjelica.

Nakon prespavane noći Bjelica je za Sportske.ba govorio o pobjedi nad Benficom, hvalio Bosance u svom timu, pričao o svojim trenerskim planovima.

Kao i u svim ranijim intervjuima, Nenad se predstavio kao šampion korektnosti, profesionalnosti, uglađenosti, što je rijetkost sresti danas.

Prije svega čestitke za historijski uspjeh, pola Hrvatske lige ste uveli u Evropu?

– Ovom pobjedom smo pojačali koeficijent. Daje nam jedno dodatno mjesto u Ligi prvaka. Napravili smo nešto pozitivno nakon uspjeha reprezentacije.

Kako ste proslavili trijumf?

– Nismo mi ništa slavili. Imamo utakmicu u nedjelju. Imamo razloga za zadovoljstvo zbog dobrog rezultata. Slavit ćemo nakon druge utakmice, nadam se.

Odakle je teže voditi utakmicu, s klupe ili tribina?

– Isto je teško. Nekako mi je lakše biti na klupi. Mogu reagovati, a na tribinama sam sa vezanim rukama. Navikao sam na te situacije. U pomoćnicima imam veliku pomoć.

Da li ste prije utakmice bili zadovoljni možda i s 0:0, jer je to aktivan rezultat, a Hrvatskoj donosi bodove?

– To bi bio aktivan rezultat. Mene bi svako aktivan rezultat zadovoljio. Vidjeli smo u Ligi prvaka kakvi se sve rezultati mogu nadoknaditi. Imamo blagu prednost, ali naravno nije ništa gotovo.

U čemu ste nadigrali Portugalce, odnosno nadmudrili?

– Znali smo da ih možemo dobiti samo sa dosta agresivnosti i dsicipline. Dinamo ima talenat u napadu da ugrozi bilo koga. Ekipa djeluje kao jedno, to je rezultat uspjeha.

Kakav je bio osjećaj proteklih dana kada je Zagrebom i Hrvatskom vladala navijačka groznica i jagma za ulaznicom?

– Lijepa je ta atmosfera koju živimo. Stvarno grad živi s nama, traži se ulaznica više.

Prepostavljamo da ste i Vi morali nekom uzeti ulaznice?

– Pa jesam jako puno, ali nije mi žao, bitno da su ljudi uživali.

Koliko ste dobili SMS čestitki? Ima li neka koja vas je dirnula, onako iz porodičnog kruga ili iz svijeta sporta?

-Ne bih izdvajao poruke. Svi prijatelji djelatnici iz klubova su mi čestitali. Osobno sam se svakom čestitao. I Zdravko Mamić je čestitao, čuli smo se. Zahvalan sam mu što me doveo u Dinamo.

Kako motivirati momke na HNL?

– Nemamo taj problem. Naši momci su pokazali profesionalnost. Čeka nas Rijeka i tu ćemo dati sve od sebe.

Nema stranca do Bosanca. Tako je znao pisati pokojni Tomo Židak?

– Sjajni su momci i Gojak i Dilaver i Hajrović, evo i Šunjić se rodio u Bosni. To su sjajni momci i profesionalci.

Do kada vas ugovor veže za Dinamo? Šta ako dođe poziv iz Italije, Engleske, Njemačke? Recimo, ako Bayern bude trebao novog Hrvata ima ga…?

– Ja imam izlaznu klauzulu. I Dinamo i ja. Fokusiran sam na Dinamo. Vidjet ćemo na ljeto šta i kako dalje. Mislim da me Bayernu neće trebati novi trener, Kovač će proći Liverpool sa Bayernom i osvojiti titulu.

(S.S./Sportske.ba)