Trenirati rukomet i postizati sjajne rezultate u svojoj čaršiji koja nema dvoranu, ravno je čudu. To je odlika stolačke Iskre, kluba koji ruše sve granice i kluba koji iz dana u dan pokazuje da ljubav prema lopti i sportu uz veliku dozu entuzijazma može pobiti sve ostale činjenice.
U rukomet se u petom razredu osnovne škole zaljubila i Ema Martinović, jedna od najtalentovanijih igračica ne samo Iskre nego i šire. Igra na pozicji beka, rođena je 2004. godine. Iako puni za par dana 15 godina, Ema je već stasala u ozbiljnu kariku u stolačkom klubu.
“Moja ljubav prema rukometu počinje u 5. razredu Osnovne škole. Rukometom sam se pošla radi druženja, timskog rada, a onda to sve prelazi u ljubav”, rekla je Ema na početku razgovora za Sportske.ba.
Nedostatak dvorane u Stocu je bolna tačka za sve, a sve češće se skreće pozornost na taj podatak.
“U kojim uslovima radimo i kako nemamo svoju dvoranu jako sam zadovoljna i sretna što sam dio svega toga. I nadam se da će u budućnosti se napraviti dvorana za nas ,da budemo još jači i bolji.”
Atmosfera u klubu je sjajna ističe ova perspektivna igračica Iskre.
“Atmosfera je veoma pozitivna, tako brzo nam prođe vrijeme da već sljedeći trening jedva čekamo.”
Ne krije želju da jednog dana obuče dres svoje Bosne i Hercegovine.
“Svakom sportisti je najveći cilj igrati za svoju državu i nadam se da ću jednog dana i ja biti dio naše reprezentacije”, riječi su mlade Eme.
Na svom sportskom putu ima uzora i podršku.
“Moj sportski uzor je Nedim Remili, on igra za reprezentaciju Francuske. A moja najveća podrška su moji roditelji zajedno sa trenerom Denielom i ostalim saigračicama.”
Za kraj je imala i jasnu poruku.
“Željela bih da u mom gradu postoji više ovakvih sportskih priča i da jednog dana i mi zaigramo kao pravi domaćini u svojoj sportskoj dvorani.”
Ema Martinović je nedavno bila i na kampu u Stocu, dok je u Ligi Hercegovine u svojoj generaciji pružala sjajne partije. Od naredne sezone će biti i ključan kotač u seniorskoj ekipi Iskre, a volja i sampouzdanje koje je krase, bez sumnje će je odvesti daleko na rukometnom putu.
(Haris Zilić/Sportske.ba)