Razgovarao: Haris Zilić
Norveška je zemlja ženskog rukometa, a upravo na sjeveru Evrope, karijeru gradi i 15-godišnja, Emina Džemila.
Riječ je o talentovanoj rukometašici koja će od ove sezone nositi dres Veldre Handball Kluba. Emina je rođena u Norveškoj, ali njeni roditelji su porijeklom iz BiH. Majka je iz Sanskog Mosta, a otac je iz čapljinske regije, tačnije iz Dubrava.
Eminina sprotska priča se najviše veže za njenog dedu Ševku Džemilu, koji je bio sjajan rukometaš, a ostavio je veliki trag igrajući u Čapljini, Metkoviću, Mostaru..
Dedo je upravo Eminina najveća podrška, a ova mlada djevojka pokušava gene i talenat spojiti u jedan ozbiljan kvalitet i sutra biti primjetna na rukometnoj sceni.
U razgovoru za Sportske.ba, Emina je govorila o svojoj karijeri, ambicijama, željama…
Kako je počela Eminina rukometna karijera?
– Moj dedo je rukometni trener i trenirao je ženske rukometne timove ovdje u Norveškoj. Ja sam od malena išla s njim na treninge i od tada i počinje moja ljubav prema sportu, a posebno rukometu. Aktivno se bavim rukometom od moje sedme godine.
Za koje si klubove sve igrala, kakvi su trenutni planovi u karijeri?
– Igrala sam za Storhamar HK. Novi klub ove sezone je Veldre Håndball klub. Zbog koronavirusa u martu smo morali prestati sa svim rukometnim aktivnostima. Međutim, to me nije spriječilo da nastavim da treniram i pripremam se za novu sezonu. Spremna sam za takmičenja 100% i psihički i fizicki. Želja mi je da stalno napredujem i daću sve od sebe da uspijem.
Da li je bilo poziva na kampove norveške reprezentacije?
– Ne zasad. Od ove godine se na okupljanje U16 pozivaju djevojke 2005. godište u koje spada moje godište.
Bila si dio HTC kampa na Vlašiću, kojeg organizuje Jasmin Mrkonja. Kakve utiske si ponijela?
– Sve najbolje. Preporučila bi svima koji se bave rukometom i žele da uče, da dođu na HTC. Atmosfera, hotel, dvorana, hrana, treninzi, treneri, sve je bilo vrhunsko. Stvarno su se svi trudili da nas nauče i svi smo bili kao jedna porodica. Uloženo je mnogo truda od strane trenera Mrkonje. Nažalost, zbog ovogodišnje situacije (Covid 19), nismo mogli doći u Bosnu i Hercegovinu, ali iduce godine sigurno dolazim u kamp.
Jedna od velikih želja je reprezentacija BiH?
Naravno! Rođena sam i živim u Norveskoj, ali moja domovina je Bosna i Hercegovina. Želim da jednom zaigram ispod naše zastave.
Najveća podrška u karijeri
– Dedo i roditelji su uvijek tu za sve.
Sportski uzor?
– Moram reći opet moj dedo Ševko Džemila.
Dedo je bio sjajan rukometaš, koliko znače ti geni?
– Da, dedo je kažu bio nesto posebno i dugo je aktivno igrao rukomet. Gdje god odemo svi ga poznaju, svi se sjećaju njega i započnu priču kako je bio dobar igrač. Mislim da i geni dosta znače, a tako i njegovo prenošenje znanja i iskustva na mene. I naravno, moja ljubav prema rukometu.
Najveća sportska želja?
– Svi mi sportaši sanjamo da budemo najbolji pa tako i ja. Želim biti najbolja. Naravno, uz disciplinovan rad i trening i uz što manje povreda.
Poruka za mlade sportiste?
– Da budu uporni. U svakoj karijeri pa tako i u sportu ima i uspona i padova. Treba vjerovati u sebe bez obzira na podršku, imali je ili ne. Rad i upornost se uvijek isplati i raditi ono što vas čini sretnim i zadovoljnim!