Haris Tabaković će ovu sezonu provesti na Borussia-Parku nakon što se nije uspio izboriti za mjesto u timu Hoffenheima, u koji je stigao tokom ljeta 2024. godine.
Fudbaler rođen u Švicarskoj, koji nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, postigao je tri gola u 22 utakmice Bundeslige, od kojih je samo šest počeo kao starter, dok se klub iz Sinsheima jedva spasio ispadanja, završivši sezonu na 15. mjestu. Jedan od tih golova postigao je upravo protiv Borussije Mönchengladbach, u majskom remiju 4:4.
Tabaković je prešao na stadion PreZero Arena nakon odlične debitantske sezone u njemačkom fudbalu, u kojoj je za Herthu Berlin postigao 22 gola u 32 ligaška nastupa i završio kao najbolji strijelac 2. Bundeslige u sezoni 2023/24.
Haris je ove sezone u pet utakmica postigao dva gola za svoj tim. Nedavno se vratio u reprezentaciju BiH. Barbarez ga je pozvao za mečeve sa Kiprom i Maltom. Na Malti je postigao i prvi gol za nacionalni tim u svojoj šestoj utakmici. Reprezentaciju BiH je Haris prihvatio prije više od tri godine nakon što je promijenio sportsko državljanstvo. Na društvenoj mreži Linkedin napisao je šta za njega znači igranje za reprezentaciju svoje zemlje i kakve emocije izaziva kada obuče dres.
“Ponekad igraš 15 minuta i iznenada si ponovo pozvan.Ponekad igraš sedmicama bez prestanka, a niko ne zove. Takav je fudbal. Posao.
A ipak: za mene je svaki poziv poklon. Dokaz da se trud na kraju isplati.
Jer znam koliko se brzo sve može promijeniti. Moj put nije bio ravan.
U omladinskim selekcijama Švicarske. Sve do trenutka kada mi je Bosna jasno poručila: „Želimo te. Zauvijek. Iako je Švicarska uvijek bila moj dom, jer sam tamo odrastao na kraju su to ljudi, oni koji se trude oko tebe i pokazuju ti poštovanje, što ti olakšava veliku odluku I nikada nisam požalio zbog te odluke. Kada se osvrnem unazad, to je za mene bilo nešto nevjerovatno – čuti himnu dok stojim dolje na terenu po prvi put.
To osjećam iznova i iznova pri svakom novom nastupu. Ali još više je to bio moj otac – sa suzama u očima. Za njega je u tom trenutku to bilo više od fudbala. I tako je i danas. On je tada pobjegao u Švicarsku od rata.
Ostavio je sve iza sebe. A onda stoji tu i gleda svog sina kako pjeva himnu zemlje koju je morao napustiti. U tom trenutku sam osjetio:
Fudbal je mnogo veći od rezultata nakon 90 minuta. I upravo zato kažem:
Reprezentacija nije bonus. Nije samo „lijepo što sam opet tu“. To je najveća čast. Povezanost. Porijeklo. Odgovornost. I ta vatra u tebi koju ne možeš ugasiti. Ponekad se pitam: Osjećamo li to zaista dovoljno?
Znamo li zaista cijeniti takve trenutke? Ili samo jurimo od utakmice do utakmice, od radnog dana do radnog dana – uvijek gledajući prema sljedećem zadatku, sljedećem danu? Zato pokušavam te trenutke svjesno da doživim. Da ih stvarno osjetim. Ne statistiku. Ne naslove. Nego himnu.
Suzama ispunjene oči mog oca. I sjećanje i svijest zašto svakog dana ustajem i idem ovim putem” napisao je Tabaković u emotivnoj objavi na Linkedinu.
Napadač je ponikao u švicarskom Young Boysu, a zatim je imao uspješne, golovima bogate periode širom Evrope — igrajući za Debrecen i Diósgyőr u Mađarskoj, te za Austria Lustenau i Austria Wien u Austriji.
