Bradarić je poznato nogometno prezime u Maglaju i Zenici.
Ekrem je prijeratni igrač Natrona, Slobode, Čelika, Rijeke i još nekih domaćih i inostranih klubova.
Iako stoper mogao je “pokriti” više pozicija. Jednom je, nastupajući za Rijeku, desetak minuta branio. Uspješno. Kao što je korektno igrao gdje god je trenerima trebalo.
Njegov sin Mirza (2000.godište) prošao je školu Čelika i Sarajeva. Kada je završio juniorski staž morao je na kaljenje. Profi ugovori bili su rezervirani za “povlaštene talente”.
Ni Ekrem nije imao jaka leđa. Sve što je postigao bilo je vlastitim talentom i radom. Osobine koje su tada još, kako tako prolazile.
Na scenu dolazi treći iz čuvene nogometne loze. Emrah Bradarić. S kadetima Čelika, kao dvostruki strijelac, osvojio je državno prvenstvo. Struka tvrdi da se radi o izuzetnom dragulju. Znaju to i u Čeliku. Znaju i oni što selektiraju igrače za državne selekcije.
Emrahu ne treba ništa, osim šanse da na reprezentativnim okupljanjima potencijalnih Zmajeva pokaže svoj raskošni potencijal.
S.R.