Ljubav prema “Rođenima“ je nemjerljiva. Mnogi u ljubavi prema klubu pronalaze smisao svog života, a Enes Vukotić je upravo takav. Jedan je od simbola tima sa Neretve, živa enciklopedija “Rođenih“, vrhunski poznavatelj fudbalskih i drugih prilika oko kluba i čovjek koji je više od trideset godina proveo radeći u Veležu.
Uporedo s poslom, Eno je decenijama uz veliku dozu sentimentalnosti, sakupljao podatke i isječke iz novina. Često u polušali među rajom je znao kazati: “Stotinu se puta posvađam sa suprugom, zbog građe za knjigu o crvenom timu“. Jer i kada je sa suprugom i najbiližima – Enes misli na Velež. To je nešto više od ljubavi, to je Velež, to je Enes Vukotić.
S druge strane, da bi običan čovjek shvatio veličinu iskonske ljubavi, treba da zna što su “Rođeni“, nekad najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš, a i danas širom regiona poštovan od neutralnih navijača. Onda stvari postaju mnogo jasnije. Ko je barem jednom kročio na hram fudbala, stadion Pod Bijelim brijegom, zna kakve emocije krenu kroz krvotok i kada se sjetite najvoljenijih.
Ogromna je privilegija razgovarati, družiti se i biti istinski prijatelj s ljudskom veličinom i čuvarom historije “Rođenih“ – Enesom Vukotićem. Veliku zahvalnost “krojač“ ovog teksta duguje Enesu Vukotiću, jer mu je ukazao povjerenje i neizmjernu čast, da u Almanahu iskaže svoje mišljenje prema bh. fudbalskom velikanu. U skoro stoljetnoj tradiciju kluba, čast je biti s imenom i prezimenom među najvećim sportskim i ljudskim legendama.
Knjiga je svojevrsna hronologija, velikog broja utakmica koje je Velež odigrao kroz svoju historiju. Djelo koje je urađeno je jedinstveno u sportskom svijetu, što se sa sigurnošću može utvrditi, jer na više od 1. 100 stranica sadrži ogroman broj novinskih izvještaja, koje je Eno marljivo godinama sakupljao, čuvao i uklopio u poseban mozaik.
Tu se može vidjeti preko 1. 000 fotografija različitih generacija kluba, zatim oko 600 izvještaja sa Veležovih utakmica. Almanah je jedno antologijsko djelo, čija će se prava vrijednost odrediti tek u godinama i decenijama koja slijede, te zaslužuje da krasi biblioteku svakog zaljubljenika i prijatelja Veleža
Naravno, i navijača drugih timova, te posebno mlađe generacije, koja bi se mogla uvjeriti što je bio Velež i kako ga danas treba voljeti. Zašto ? Zato što se Velež oduvijek njegovao u srcima navijača, skoro stoljeće, kao nešto najrođenije. A dobro je znano da je oduvijek imao i najljepši nadimak za jedan fudbalski klub u cijelom svijetu, to pitomo – “Rođeni“.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)