Priča o super talentiranoj braći Maku i Dalu Varešanović, koji su potpisali za slavne evropske klubove (Udinese i Liverpol), potaknula nas je da aktualiziramo temu o trenerima iz sjene. Jedan od njih je Zoran Erbez, koji nije medijski eksponiran, ali radi zahtjevan posao..

Zoran ili Zoka, kako ga svi po nadimku znaju, prijeratni je i poslijeratni uspješni fudbaler. I jedan od najuspješnijih trenera Slavije. Dok je on bio na klupi Slavija je igrala u Evropi, a danas je u rangu s Famosom iz Vojkovića, Slobodom iz Mrkonjić grada, Podrinje iz Janje…

Zašto se Erbezovo ime veže za Varešanoviće? Zato što je skautima slavnog Liverpolu kao najvećeg talenta na ovim prostorima preporučio mlađeg Varešanovića. I Dal je danas pod ugovorom s engleskim kultnim klubom. I kadetski je reprezentativac BiH.

Od 2001-2003.

Sa Erbezom smo razgovarali uglavnom o pionirskoj reprezentaciji, s kojom odrađuje dvogodišnji mandat. Od svih selektora Erbezu je najteže. On, ustvari, stvara igrače za sve ostale selekcije, dok ih on poput deminera pažljivo traži po bh, zatim inostranim terenima i fudbalskim školama.

Kako vi uopšte sastavljate pionirsku reprezentaciju, odakle crpite igrače, ako se zna da ova selekcija ne igra kvalifikacije, a klubovi i najtalentovanijoj djeci naplaćuju članarinu za treniranje?

– Pratim na sve moguće načine. Obilazim klubove, gledam djecu na utakmicama, a najviše na prvenstvima, odnosno okupljanju po regijama, koje organiziraju entitetski i krovni savez. Tada se pozovu najbolji iz cijele BiH i steknem koliko toliko uvid. Naravno, neke duže pratim kroz igre u njihovim klubovima. Kroz regionalna okupljanja pokrili smo cijelu BiH, tako da imamo uvid u potencijal naše djece.

Koja su godišta kandidati za pionirsku reprezentaciju?

– Uglavnom za pionirsku reprezentaciju testiramo igrače rođene 2001. i 2002. godine. Problem je što nemamo kvalifikacije, što uvijek nedostaje okupljanja.

Kako to rade Vaše kolege u regionu?

– Baš sam na tu temu pričao s kolegama iz Hrvatske, Srbije i Makedonije. Svi oni imaju puno više okupljanja, zajedničkog rada i jakih utakmica. Evo, moj kolega iz FS Srbije prije utakmice sa nama imao je desetak provjera. Nama su to bile prve utakmice. Izgubili smo u Banovićima i Kalesiji minimalno (0:1), jer ta djeca nikad nisu igrala zajedno. U jednoj smo utakmici primili gol u prvom, a u drugom meču, poraženi smo golom u posljednjem minutu utakmice. Nisam nezadovoljan. Naprotiv. Treba još puno rada, okupljanja, selektiranja, utakmica…

Šipka, Šarčević, Despotović…

Ima li talenata u dijaspori koji već danas mogu igrati u reprezentaciji. Na kampovima u Lincu i Minhenu skauti su zabilježili imena, Adina Mujanovića, Ivana Šarčevića., Armina Trkića, Armina Behremovića, Kenana Kadirića. Ognjena Šipke… Bilo je još desetak istinskih dragulja, raznih uzrasta, koji bi mogli kandidirati za jednu od državnih selekcija. Tu mislimo na Nikolu Despotovića, Dinu Mušiju, Suada Hamzića, Saldina Pezića, Abdula Džafu, Almina Gorana, Asmira Halilovića, Elvira Hadžića, Noela Mihajlovića i druge…

– Ne bih sada licitirao imenima, ali je istina da se nekoliko njih predstavilo u najboljem izdanju. U dijaspori ima talentovane djece. Uvjerio sam se na svim kampovima koje sam pratio sa svojim kolegama. Uostalom, kroz kampove smo dobili Benjamina Hadžića, nadu Bajerna, a ranije Ermedina Demirovića i neke druge. Koliko god nam je stalo da jačamo i afirmišemo igrače iz domaćeg fudbala, još više želimo dati šansu našoj talentovanoj djeci u inostranstvu.

Da li je moguće organizirati, recimo utakmice u trening centru u Zenici kandidata iz BiH i dijaspore? Tako bi se najbolje vidjela snaga jednih i drugih?

– I ja mislim da nam treba više okupljanja, bilo da su u Zenici ili vani. Naravno u Zenici je bolje, ali znate nije lako naći odgovarajuće termine. Centar služi i A timu, tako da Savez čini maksimum. Inače, moram pohvaliti čelnike saveza, direktora Denijala Pirića, te svoje kolege, kako u svom stručnom štabu, tako i Sakiba Malkočevića, Toni Karačića, Darka Nestorovića. Murata Jahu svakako. Imamo odličnu saradnju. Vjerujte mi ja sam skoro plakao od sreće kada su naši kadeti izborili nastup na Evropskom prvenstvu u Azerbejdžanu. Kadeti i juniori su igrali u nekoliko navrata u baražu, ali smo bez evropskog prvenstva ostajali zbog gol razlike ili jednog boda. To sve govori da se s omladinskim selekcijama radi dosta ozbiljno- izjavio je za “Sportske.ba Zoran Erbez.

Paja Pašić šokirao…

Njegov kolega u Srbiji, recimo, tokom dvogodišnjeg mandata ima najmanje 150 dana rada s kandidatima za U-15. I dvadesetak jakih utakmica. Erbez to danas nema, ali su njegova lična karta Amer Gojak, Marko Mihojević, Amir Hadžiahmetović, Denis Žerić, Benjamin Hadžić, Zinedin Mustedanagić. Uvjereni smo da će s kampova u Lincu i Minhenu, među talentima poput Šipke, Despotovića, Šarčevića, Mujanovića, Mušije, Trkića, Kadirića, naći nove Zmajeve za starije selekcije. Erbezu je od svih selektora najteže. Zato što on nema već uigranu selekciju. Stoga ističe pozitivan primjer Predraga Pašića, kojeg je zamolio da mu predloži nekoliko najboljih iz njegove “Bubamare”, a potom se šokirao, ugodno iznenadio kada je čuo Pašićev odgovor.

– Ja ti mogu garantirati samo za Sanjina Lelića. Ti se sam uvjeri da li je potencijal – kazao je legendarni Paja Pašić. I pogodio, jer Lelić izrasta u pravog igrača. Inače, Erbez ima dosta (pre)poruka znanih i neznanih, “kako imaju novog Mesija, Džeku, Pjanića, Zidana”… Nastoji svima dati šansu, ali za poziv se odlučuje tek kada se i sam uvjeri da neko zaista zaslužuje reprezentativni dres. Da je u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji Erbez bi na miru radio. Zato što tamo selektori mlađih kategorija, posebno U-15 imao duže mandate, rade po četiri i više godina u kontinuitetu, dok kod nas uoči svake zime selektore drže u neizvjesnosti. Nadajmo se da će i u BiH doći vrijeme kada će se više cijeniti treneri, pardon stručnjaci poput Erbeza, Karačića, Malkočevića. Kao što su nekad bili prepoznatljivi Rade Matić, Mirso Fazlagić, Salem Halilhodžić, Branimir Bevanda, Franjo Džidić, Zejnil Selimotić, Rade Radovanović, Mujo Mujkić, Mican Kordić, Nenad Starovlah, Ibro Biogradlić, Nenad Nedeljković, Momo Radunović i drugi…