Danas je održan I Memorijalni turnir “Erna Sinanović”. Razmišljala sam kako napisati tekst o tome, međutim shvatila sam da se ne može napisati samo “običan” novinarski tekst o današnjim dešavanjima u Kalesiji. Ne može se napisati novinarski tekst bez emocija i subjektivnog mišljenja o turniru kojeg su Kalesijci priredili u čast Erne Sinanović, velikog sportiste i još većeg čovjeka, LJUDINE kako bismo mi to najbolje rekli. Kako napisati tekst bez emocija kad ih je danas itekako mnogo bilo.
Ja nisam poznavala Ernu Sinanović kao čovjeka, samo sam čitala o njoj kao reprezentativki. Uspješnoj odbojkašici. Međutim, danas sam shvatila da je izvrsna sportistkinja bila i veliki prijatelj.
Dokaz za to bila je prepuna sala BKC “Alija Izetbegović” Kalesija u kojoj je prikazan film ERNA. U filmu su Ernin otac, prijatelji, saigračice, treneri govorili o njoj. Podijelili su svoje uspomene koje su tokom godina sa njom stvarali.
Erna je kao djevojčica počela igrati odbojku, a kasnije je nije samo igrala, živjela ju je. Svaku utakmicu igrala je srcem a to su pokazivali rezultati. Ona je igrala za pobjedu ekipe, igrala je za ekipu, igrala je timski. U filmu njen otac Sulejman Sinanović Suljo kaže da kada bi vidio da su joj ocjene u školi slabije kazao bi joj da više nema treninga a ona bi se požalila majci rečenicom “Nek mi sve ostalo zabrani samo odbojku nek ne zabranjuje”. Ta rečenica je dokaz šta je Erni zančila odbojka.
Sa sigurnošću možemo kazati da je Erna doprinijela razvoju ženske odbojke u Kalesiji. Doprinijela je uspjesima kluba u Gradačcu, dala je svoj doprinos u utakmicama reprezentacije. I nakon što je okončala svoju uspješnu karijeru, nije odustala od odbojke. Pomagala je u radu ŽOK “Bosna” Kalesija. Bila je potpora i vjetar u leđa mladim igračicama. Znala je šta reći kako bi ih motivisala da daju svoj maksimum.
O Erni bi se moglo mnogo pisati, ali vratit ćemo se na I Memorijalni turnir kojem su njeni Kalesijci željeli odati joj zahvalnost za svaki poen, svaku medalju i svaki osmjeh. Za sreću koju je svojim igrama donosila Kalesiji. Nakon filma u sali kalesijskog BKC-a nije bilo aplauza. Bio je muk. Bilo je suza. Iskrenih suza.
Svi prisutni obišli su i mezar rahmetli Erne Sinanović.
Na mezar je položeno 36 ruža, koliko je godina imala Erne u trenutku kada je preseila na Bolji svijet. Potom su se vratili u salu MSŠ Kalesija gdje su njene saigračice odigrale utakmice u njenu čast. Na turniru su nastupile ekipe ŽOK “Bosna” Kalesija, ŽOK “Kula” Gradačac, U21 reprezentacija BiH, a na teren su ponovo u dresovima izašle Ernine saigračice i prijateljice iz ŽOK “Polo” Kalesija.
ŽOK “Polo” i uprava ŽOK “Bosna” Kalesija dogovorili su da ni jedna igračica neće nositi dres sa brojem 1. Jer broj jedan, bila je i uvijek će biti, ERNA SINANOVIĆ. U dresovima sa Erninim brojem danas su bili njen bratić i bratišna. A ti dresovi krasit će zidove sale MSŠ Kalesija, a nadamo se i dvorane u Kalesiji kada bude u funkciji.
Na turniru su prisustvovali i predstavnici Odbojkaškog saveza BiH, što potvrđuje činjenicu da je Erna ostavila trag ne samo u Kalesiji i Gradačcu nego u cjelokupnoj bh.odbojci.
I na turniru je bilo suza, i neka je jer kako reče Sulejman Suljo Sinanović a svi ostali potvrdiše imamo za kim plakati. Bome imamo, Erna je prema mišljenju mnogih, najbolja sportašica koju je Kalesija ikad imala.
I na kraju moram kazati BRAVO KALESIJO. Vratila si vjeru u ljude. Dokazala si da trud nije uzaludan. Erna je dala svoj maksimum za razvoj odbojke u Kalesiji i zaslužila je da je se sjećamo. Hvala vam Kalesijci što ste danas, na dan kada je ukopana, dokazali da je se itekako sjećamo. Dokazali smo da živi u srcima svih nas i nećemo je iznevjeriti. Igrat ćemo odbojku za nju. A organizatori kažu da se nadaju da će turnir preći u tradiciju.
Erna, hvala ti za svaki poen.
(ntv.ba)
