Velež je prije rata imao jednu od najboljih omladinskih škola. Neke su generacije osvajale tadašnji Kup, bili pravci države, igrali u reprezentaciji…
U jednoj od njih zapažen je bio Nikola Jokišić, krilni napadač.
Ko zna kako bi njegova karijera išla da nije bilo rata.
Popularni Joka godinama živi u Portugalu. Nikola doslovce pati za Veležom.
Svom je klubu za stoti rođendan poklonio slavljeničku pjesmu.
Evo, kako ide Jokina pjesma o Veležu.
“Sto godina prođe u jednom uzdahu ljubavi. Sto godina ljubavi crvene kraj Neretve zelene. Radobolje što zubori i Neretvi bliži se, a ipak ostaje rijeka prva. Prva kao i Velež, prva kao rosa u jutro kada Mostar se budi.
Šta je biti prvi znaju samo raja, biti prvi ne znači najveći, nego onaj koji sebe daje najviše i zato vječno traje.
Velež nije jedna ličnost, Velež nije jedan dan, Velež nije jedan dan, Velež je vjecnost, u ljubavi stih ispisan.
Jednom riječju i Aleksa i Emina i jutro i tmina. Velež je san koji pretvara noć u dan”.
Jokišić je osim nogometnog umijeća pokazao pjesnički talent.
R.S.