Proteklih dvadesetak godina bh. selektori su na razne načine provjeravali kvalitet i formu standardnih i potencijalnih reprezentativaca.
U vrijeme kada je Fuad Muzurović bio selektor rijetko je putovao van BiH. Uglavnom formu internacionalaca pratio je putem satelita. Para na blagajni Saveza bilo je tek da selektor gleda utakmice Zenice, Čelika, Slobode, Veleža, Želje, Sarajeva, Gradine, Radničkog… Povremeno bi Savez na inicijativu selektora upriličio testiranje domaćih kandidata utakmicama u Bugojnu, Gračanici, Kalesiji, Tuzli, Zenici… Formu “stranaca” po Evropi za “Muzura” pratio je Miralem Brkan, koji nije štedio ni vrijeme, ni zdravlja ni para. Svaki vikend u Savez je slao faksove s kompletnim izvještajima naših igrača u Bundesligi.
Muzurovićev nasljednik Džemaludin Mušović izborio se za bolje uslove. Muše je podigao letvicu, reprezentacija je odsjedala u najboljim hotelima, letjelo se ekonomskom klasom, a ne vojnim avionima, kao u vrijeme kada je Muzurović bio selektor. Mušović nije imao običaj da obilazi naše internacionalce. Pozivao je provjerene, bez previše eksperimenata. Ostao je selektor pola ciklusa, koji je završio Faruk Hadžibegić.
Hadžija je sa svojim saradnicima Mehmedom Janjošem i Dinom Džurbuzovićem više forsirao domaće igrače. Savez je bio “škrt” prema Hadžibegiću, pa je bilo nemoguće ostvariti bolji rezultat.
Naredni selektor Mišo Smajlović najmanje je putovao. Umjesto njega tadašnji je direktor Ahmet Pašalić “pratio formu” menadžera potencijalnih reprezentativaca. Potom je došla era Blaža Sliškovića.
U prvom ciklusu Baka je pozivao najbolje, što je rezultiralo majstoricom s Dancima na Koševu. Do posljednje sekunde bili smo u igri za direktni plasman na Evropsko prvenstvo.
U drugom Bakinom mandatu najveći “teret” bio je na Pašalićevom “intimusu” menadžeru Nusretu Jašariju. On je bio i menadžer i savjetnik i vozač. Sve što je trebalo reprezentaciji. Danas je Jašari jedan od najuspješnijih menadžera u nogometnom svijetu.
Poslije Bake došao je ponovo Muzurović. Koji je tek u drugom mandatu shvatio da je nogomet ozbiljan biznis. Pa je u svoj “team” uključio sina Mirzu Muzurovića svestranog i dokazanog menadžera. U tih nekoliko utakmica tandem “MM” pozvao je rekordnih četrdesetak igrača. Sjeća li se danas neko, recimo Marija Božića, Edina Pehlića, Mehmedalije Čovića… Kod Muzurovića su debitirali Edin Džeko sadašnji kapiten “Zmajeva” i Adnan Čustović, jedan od asistenata Duška Bajevića. Pozvao je Muzurović i Miralema Pjanića, koji će debitirati tek kod Miroslava Blaževića.
Ćiru je u svojevremeno naslijedio Muzur, a sada je bilo obrnuto. Ćiro nije bio sklon putovanjina po Evropi. Za njega su “skautirali” sin/menadžer Miro Blažević, prijatelj Mensud Bečić “Crni” i razna menadžerska bulumenta od Triglava do Đevđelije. Od svih njih Ćiro je najviše vjerovao prijatelju Mustafi Dučiću “Mući”. U njegovom “Popaju” krojila se strategija, pravio sastav. Ćiro je ostvario najbolji rezultat od svih selektora. Igrali smo baraž s Portugalom.
Dolaskom Safeta Sušića vratili smo se na “fabričke postavke”. Povremeno bi Husref Musemić, kao vanjski saradnik, te stalni članovi Borče Sredojević, Elvir Baljić i Tomo Piplica, pogledali neke kandidate i referirali Papetu. Sušić je epitet najuspješnijeg selektora zaslužio plasmanom, najprije u baraž-ponovo s Portugalom- potom odlaskom na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Mehmed Baždarević je volio putovati. Bio je temeljit, ništa nije prepuštao slučaju. Odgledao je pedesetak utakmica u kojima su igrali “Zmajevi”. Putovao je čak i na godišnje okupljanje BHF u Amsterdamu. U Savezu su se hvatali za glavu zbog putnih naloga. Pogotovo što Sušić nije imao običaj računima zatrpavati savezovu blagajnu. Naprotiv na okupljanja iz Francuske dolazio je svojim automobilom “Leksusom”, a hotelske račune sam je plaćao. Nakon Baždarevića došao je Robert Prosinečki.
Van BiH išao je samo kada bi gostovala reprezentacija, na žrijeb i kada bi se iz Sarajeva vraćao kući u Zagreb. “Žuti” je jednom otišao u Rim kod Edina Džeke i Senada Lulića i “uprskao”. Nakon večere, na koju “Lula” nije došao, reprezentacija je ostala bez jednog od najboljih igrača.
Tek dolaskom Bajevića Lulić je promijenio svoju odluku i stavio se selektoru na raspolaganje. I ne samo Lulić. I tako dolazimo do “Princa” i njegovog “stožera”. Kojeg čine mladi stručno i informatički potkovani, željni uspjeha. Rusmir Cviko, Adnan Ćustović, Slaven Musa i Edin Jelašković u Bajevićevom su “teamu”. Svakodnevno špartaju Evropom. Po nalogu šefa idu na noge svim bitnim igračima, ali i potencijalnim reprezentativcima. Selektorova kancelarija je otvorena svakim danom. Što ne pamti ni kafe kuharica Šemsa jedna od najstarijih uposlenica Saveza. Selektorovi asistenti u tišini i bez pompe putuju po Sloveniji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Hrvatskoj, Turskoj, Italiji… Uskače i Zvjezdan Misimović v.d.direktor reprezentacije. Zbog A tima i obaveza prema Bajeviću Miske je zapostavio U 15 gdje mu
Zbog obaveza prema A timu Miske je zapostavio U15 za koji nastupa njegov sin Luka. Nad kojim je brigu preuzeo Zoran Erbez selektor “pionirske” reprezentacije. Na “svoju ruku” potencijalne kandidate, kao što je Aldin Turkeš, kontaktira Ermin Avdić, skaut/analitičar u stručnom štabu. Turkeš je zaista napadač svjetske klase. Nikoga ne treba da buni što je trenutno u drugoligaškoj Lozani. Za četiri pet mjeseci igrat će u elitnom rangu neke od evropskih liga. Bajevićev je tim saradnika u nepun mjesec dana uradio više nego svi dosadašnji selektori i pomoćnici zajedno. Pred njima je još puno posla. Šteta bi bilo ne kaparisati Bećira Omeragića, jednog od najtalentiranijih defanzivaca u Evropi, kojeg želi i Hasan Salihamidžić u Bayernu, ali i švicarski selektor “naš” Vladimir Petković. Na popisu potencijalnih “Zmajeva” su naši “Šveđani” Anel Ahmethodžić, Adi Hadžikadunić, sjajni defanzivci, koji su prošli sve mlađe selekcije Švedske. I oni si na radaru švedskih selektora. Pitanje je dana kada će dobiti poziv u A tim. I onda će biti kasno.
Zato je misija Bajevićevih asistenata dugoročno najisplativija investicija za NSBiH i reprezentaciju. Tu se ne završava priča oko novih “Zmajeva”. Reprezentacija nikako ne bi smjela Švedskoj prepustiti Adija Nalića. Statistika ne laže. Statistika je egzaktna. A ona kaže da je Nalić najučinkovitiji igrač Malmea i švedske lige. Ofanzivac, asistent igrač kakav je prijeko potreban reprezentaciji. Ne sutra, ne za godinu ili dvije, već danas. Da igra s Pjanićem i Džekom. S novim licima, s iskusnim igračima reprezentacija ima snage napraviti podvig u “baražu” i izboriti plasman na Evropsko prvenstvo. Čak ako se desi i da ne uspijemo ovaj stručni štab zaslužuje šansu da kroz Ligu nacija i nove kvalifikacije započnemo operaciju Katar 2022. Sa “saveznim kapitenom” Dušanom Bajevićem pušu novi vjetrovi u bh. nogometu.
(Sportske.ba)
