Filip Dangubić, ofanzivac Željezničara u šestom izdanju Q&A odgovarao je na pitanja navijača…
Komentar na formu u posljednje vrijeme? Nedostaju golovi, ali ima drugih dobrih stvari?
Forma je nažalost u momentu. Nekad dođe, nekad ode. Pogotovo za ofanzivnog igrača. Mi to dobro znamo i ja iskreno ne mogu sebi prebaciti ništa tipa da ne radim kako bi trebalo na treninzima ili na utakmicama, ali svjestan sam toga da dođe period kad kako god udariš loptu, neće, nešto te spriječi, opet dođe period onda nakon toga kad kako god udariš uđe.
Koju poziciju najviše voliš igrati i na kojoj si najbolji?
Najbolje se osjećam na ovoj poziciji koju sad igram. Iza špica, broj 10 ili ofanzivni vezni, kako god se to uzme, jer tu imam najviše slobode. I kad sam igrao špicu, kad sam igrao poziciju napadača, volio sam igrati neku lažnu devetku da se mogu spuštati u međuprostor, da mogu lijevo, da mogu desno, nikad nisam bio klasični statični napadač, nemam ni konstituciju za to na kraju krajeva.
Omiljena hrana?
Pa ćevapi svakako.
Može li Željo do Kupa i Evrope?
Pa ja mislim da može. Eto, sad je izašao žrijeb za polufinale. Čak mi je dosta drago kako se to sve okrenulo, da idemo na Široki, ne mislim da će biti lagane utakmice, ali mislim da itekako imamo šanse za ući u finale.A u finale, onda, koje je uvijek sve moguće. A što se tiče Evrope, eto, mislim da cijelu sezonu guramo dobro, držimo taj neki razmak iznad pete ekipe.
Kakav utisak je na tebe do sada ostavila sama liga i konkurenti. I kakva je liga u odnosu sa ligama u kojima si igrao?
Pa mislim da je liga jako dobra. Znači, iznad očekivanja. Kad sam dolazio, očekivao sam dosta tvrdu ligu gdje se ne igra toliko. Međutim, pogotovo naša ekipa, možda zato što mi tako igramo, pa onda imam takav dojam. Ali ti dobro znaš, i na treninzima, i na takvim utakmicama, da mi baš imamo kvalitetu. Mislim da igramo možda i jedan od najljepših nogometa u ligi. Igrao sam u Slovačkoj, Rumuniji, Sloveniji. Meni je to sve negdje u 5, 10%, Možda su neke te lige bile dinamičnije, ali što se tiče kvalitete, sve je to u 5, 10%.
Hoće li biti stare frizure i zašto si se ošišao?
Pa mislim da jedno sada vrijeme neće sigurno biti stare frizure, jer to sam ja puštao sigurno nekih godinu i pol. I krenuo iz neke dosade, nisam više znao šta da radim. Hajde da probam malo tu neku dužu kosicu, ali mislim da neće, jer kad sam se ošišao nisam dobio nijedan negativan komentar. Svi su rekli napokon i šta ti je ono trebalo, tako da mislim da neće.
Ko je najpričljiviji u ekipi, a ko najtiši?
Najpričljiviji… Pa ne znam, možda je Stipo Marković. S njim kad se krene, on može o svemu pričati, tako da. Možda on i Matej isto voli dosta pričati, a što se tiče najtiših… Pa ne znam, možda sam ja u toj grupi, osim ovih, ne znam, mlađih igrača, ne pričam tako puno.
Rijeka, Dinamo ili Hajduk i ko će osvojiti titulu?
Pa ja bi najviše volio Rijeka, iskreno mislim da igraju najljepši nogomet u HNL-u trenutno. Ali, ono, konkurentno je i teško je stvarno prognozirat. Mislim da je bilo nezahvalno. Slična situacija je bila i prošle godine, pa je Dinamo na kraju opet osvojio.
Kako izgleda poluvrijeme u svlačionici, šta šef priča?
Pa, uglavnom šef ima tih prvih šest, sedam minuta gdje pokuša ispraviti te neke stvari koje su nedostajale u prvom poluvremenu i ukazati na neke taktičke greške i kako bi trebali stati, šta bi trebali promijeniti. I onda mi imamo taj neki period za sebe gdje se sami pokušamo još dogovoriti. Iz pozicije terena bolje vidimo neke stvari nego što se vide s klupe.
Zašto baš kad zabiješ gol slaviš kao Robin Hood?
To je zanimljiva priča. To je krenulo ovdje. Ja sam slavio takve golove tipa dvije godine prije kada sam došao u Želju. Međutim, priča nije imala veze s Robin Hoodom. Ali možda i moja frizura malo podsjećala na to. U najavi mojeg dolaska je bila ta priča kao Robin Hood. Zapravo sam luk i strijelu ispaljivao, to je više bilo za moju ženu, prema njoj kad sam slavio golove. Igrao sam u Litvaniji i tamo nažalost publike toliko nema na tribinama. Ona je uvijek bila tu i onda sam uglavnom slavio prema njoj. Ovdje je ispala zanimljiva priča s Robin Hoodom. Ja sam je prihvatio.
Fudbalski uzor?
Prvi bi je bio Fernando Torres, pošto sam ja navijač Liverpoola. Onda su uglavnom bili napadači Liverpoola. Torres, pa je nakon njega Suarez i njih dvojicu bih možda izdvojio.
Najdraži klub poslije Želje?
Pa sad sam govorio Liverpool što se tiče na nekoj evropskoj razini, a ovako što se tiče svih kluba, generalno je Rijeka. To je moj grad i moj klub, tamo sam počeo.
Najbolja utakmica u Želji?
Pa rekao bih, bez obzira na kvalitetu protivnika, da je to bilo zadnje kolo prvog dijela sezone protiv GOŠK-a. Tu sam se stvarno i na terenu osjećao ono da šta god poželim da mogu. Na kraju sam im pisao asistenciju i gol. I eto, mi smo završili polusezonu pobjedom, baš mi je bilo onako…
Najbolji saigrač u karijeri prije Želje?
Pa to je vjerovatno bilo tada u periodu kad sam bio u Rijeci, recimo Filip Bradarić. On je tada igrao i za reprezentaciju. Bio je drugi na svijetu kad smo bili u Rusiji, kad je Hrvatska osvojila drugo mjesto.
Najdraža pjesma?
Ne znam, ja najviše slušam Dalmatino.
Najteži defanzivac protiv kojeg si igrao?
Pa dobro, ovaj odgovor možda neće puno značiti jer nije toliko poznat igrač. Ima jedan stoper u Rumuniji kad smo igrali protiv Cluja, ne mogu se sjetiti njegovog imena, ali taj me stoper izudarao bez lopte, onako prljavo, namjerno. Znači ja sam igrao tipa 70 minuta tu utakmicu, nisam dotakao pet lopti. A u našoj ligi, možda Šunjić iz Zrinjskog.
Najbolji stadion na kojem si igrao (bez Grbavice)?
Najbolji stadion je isto bio u Rumuniji, to je nacionalni stadion, kad smo igrali protiv Steaue tada u prvenstvu. To je, mislim, ogroman stadion, tima 60, 70 hiljada da prima i s onim ogromnim semaforom u sredini.
U mladoj reprezentaciji si igrao sa Pašalićem, Rogom, Ćorićem, za koga si tada mislio da će napraviti najbolju karijeru?
Pa iskreno od ovih što si nabrojao za Ćorića. Znači, kako je igrao taj dečko. Mi smo bili sa, on je 97. godište, mi smo bili u reprezentaciji sa 94. Čak mislim da su bili neke igrači iz 93. generacije. Vidiš kad ševu igraš on je bez pardona gurao kroz noge i kad bi, ne znam, u igri lažnjak. Napravio je dobar transfer u Romu. Ali čak više od njega, doduše, on je već tad bio ime, kad smo bili u mladoj reprezentaciji, Halilović Alen, što je bio u Barceloni. Čak je stilom stvarno podsjećao na Messija.
Koliko si znao o Želji prije dolaska, šta te najviše pozitivno iznenadilo?
Pa znao sam ovako po pričama dosta, mislim, općenito o klubu i o povijesti Želje, međutim, ono što nisam znao, odnosno nisam doživio, pa nisam ni mogao znati je ta atmosfera i sam taj početak svake utakmice, kad krene Grbavica, to je nešto meni, to nisam nikada u životu doživio, ni u karijeri, stvarno, eto čak niti u Hrvatskoj, recimo, za Rijeku navijam, međutim, ne postoji takav neki… Mislim da je to jedna od stvari, a druga stvar je koliko su ljudi u ovom gradu, općenito, koliko žive za nogomet i ovaj klub i koliko god ona neka, to je stvarno i prekrasno, kad dobro ide, i čak prihvatam ovu stranu da je malo teže kad ne ide, ali opet prije bih izabrao to nego neke lige, klubove, utakmice gdje nema publika ili gdje je kazališna publika, da, da.
Je li Matjaž Kek strog i ko je najbolji trener koji te trenirao prije Želje?
Ne da je strog, nego je jako strog. Kod njega je baš bilo red, rad i disciplina, tu se, ono, ko u vojsci je bilo, niko nije imao pravo ništa reći nazad, ali mislim da je na kraju kraja zapravo i napravio takav rezultat. Ono, stvarno. Donio je prvu titulu Rijeci u povijesti i nije to slučajno, sigurno. Nanizao je i neke evropske uspjehe sa klubom, tako da sigurno to, leži nešto i u tome. A što se tiče najboljih trenera, eto, ako izuzmem njega s obzirom na njegove uspjehe, imao sam jednog Portugalca trenera u Spartak Trnavi. On je bio možda po meni najkvalitetniji, najkompletniji trener. Njegovo je taj neki stil, ne znam, miks kao Mourinha i ovih tu, ali kako su treninzi bili koncipirani stvarno je bilo, ono, baš užitak, baš. To je bilo to.
