Prije nešto manje od pola godine Filip Pejić je na KSW 51 spektaklu u zagrebačkoj Areni izgubio borbu odlukom sudaca od Brazilca Daniela Toressa, nakon koje je bio iznimno razočaran i ljut na sebe. Danas, uvjeren je, ishod bi bio drugačiji te vjeruje kako nema „prokletstvo Arene“ o kojem se naveliko počelo pričati nakon dva uzastopna Pejićeva poraza pred domaćom publikom.
Na taj meč danas gledam tako da sam trebao poslušati sve koji su mi govorili da ne trebam prihvatiti taj meč s Torresom. Te godine dogodile su mi se neke tužne stvari u životu i nisam bio psihički stabilan za tu borbu. Mogu reći da sam fizički bio spreman, ali psihički zaista nisam mogao pružiti ono najbolje od sebe u toj borbi. Ali to je sport, prihvatio sam ishod kakav je, jer pobjeda je pobjeda, a poraz je poraz i to se uvijek treba priznati. Neću odmah to najavljivati, ali volio bih revanš protiv Torresa. Vjerujem da ću sljedeću borbu koja bude pobijediti te onda tražiti ponovni okršaj s Brazilcem. On je svakako dobar borac, ali vjerujem da ću ga sljedeći put pobijediti.
A o „prokletstvu Arene“ kaže…
Istina je da već drugi put gubim na velikom eventu u Areni, ali isto tako sam obranio FFC pojas u Areni kad je bila krcata navijačima. Puno mi znači što dođe velik broj gledatelja, što navijaju za mene, što je odlična atmosfera. Na tom zadnjem eventu mislim da je bilo gotovo 17 tisuća navijača, sjećam se da am tada danima prije borbe dobivao poruke podrške od navijača iz cijele Europe koji su mi govorili kako dolaze gledati.
Filip Pejić poznat je po brutalnim nokautima, a iako su u kavezu žestoki protivnici, kaže da dan nakon borbe borci znaju popričati i da nema nikakve zle krvi među njima.
Mi smo svi profesionalci, često se dan nakon borbe sretnemo u hotelu ili negdje u prolazu i malo popričamo. Čak i kada nekoga nokautiraš, nema zle krvi dan poslije jer smo svi svjesni da su borbe naš posao i da se svi bore za sebe. jednom prilikom u Austriji sam se borio protiv jednog Brazilca kojeg sam dovršio u parteru. Sjećam se da je borba bila baš žestoka borba. Uglavnom, sljedeće jutro trener i ja bili smo na doručku i dolazi taj Brazilac sav plav i natečen i ja sam odmah došao do njega i pitao ga je li dobro i on mi je bez imalo ljutnje odgovorio da je sve dobro ha, ha. Eto, to je primjer kakav odnos imamo mi borci.
MMA je poznat kao fizički iznimno težak sport, a „Nitro“ otkriva da nerijetko trenira i tri puta dnevno.
Treninzi su zaista iznimno teški, krvavo radimo svaki dan, ali mi to volimo. Imamo treninge ujutro i navečer, a često ubacim i treći trening, a dok smo trenirali u Americi imali smo tri treninga svaki dan. Uvijek nekako rasporedimo da je jadan od treninga lakši jer tijelo jednostavno inače ne bi izdržalo. Nije lako, ali s godinama sam naviknuo na sve napore.
A, kako kaže, borilački zanat je ispekao u kvartu.
Tako je to bilo tu u našem kvartu, u Trnavi pored Dubrave. Dosta toga događalo se na ulicama tako da je tu počeo moj borilački put. Nakon nekog vremena s prijateljima iz ulice upisao sam MMA i dosad sam se zadržao. Moram reći da me dolazak u klub smirio i da me više nećete tako često vidjeti u sukobima na ulici.
U podcastu je Filip „Nitro“ Pejić pričao o sljedećoj borbi, planovima za budućnost, povratku u UFC, strahovima prije borbe, Hrgovićevom napadu na svjetski boksački vrh, Cro Copu i brojnim drugim zanimljivostima iz privatnog i javnog života.
Cijeli podcast pogledajte ovde:
