Ivan Kostić posljednjih mjeseci dobio je publicitet u bh. javnosti u najmanju ruku kao da je Rio Ferdinand.
Sve je počelo još zimus, kada je rođeni Nišlija obećao da će produžiti ugovor sa Slobodom, pa se nakon nekoliko dana predomislio, zbog čega ga je Vlado Jagodić udaljio iz ekipe i premjestio u juniorski pogon.
Dvadesetosmogodišnji defanzivac neuptinih kvaliteta je u to vrijeme koketirao sa Željom, znajući da ima validan ugovor sa Slobodom. Na kraju se priključio Željezničaru na pripremama u Antalyji, trenirao sa Plavim, u nadi da će imati čiste papire.
Ugovor sa Slobodom ga je vezao do 10. juna, a potpisao je izjavu da će po njegovom isteku produžiti saradnju sa klubom iz Rudarske 2. Pod istim uslovima! A javnosti je poznato da je Kostić u Slobodi zarađivao 100.000 KM godišnje!
Međutim, kasnije se ispostavilo da je Kostić izigrao Slobodu, a potom i Želju, jer je znao da nema osnova za raskid ugovora.
Kostić je potom završio negdje u Sloveniji, a ljudima iz Željezničara nije padalo napamet da ga angažuju na ljeto.
U međuvremenu tražio je od Slobode da mu isplati nezarađeni novac. Tuzlacima je zbog toga bila upitna i licenca za Premijer ligu BiH. Određeni iznos je dobio, a jedan dio je deponovan u Savezu. Čitav slučaj dobit će i sudski epilog.
Tako se Kostić ovog ljeta vratio u Tuzlu. Doduše, ne u Slobodu, već u Slogu iz Simin Hana, ambicioznog federalnog prvoligaša na čijem je čelu Azmir Husić, bivši predsjednik kluba sa Tušnja, koji je Kostiću ranije u Slobodi dao nenormalne uslove za bh. prilike. Očio da Kostić druge ponude nije ni imao, jer teško da će koji fudbaler u najzrelijim igračkim godinama izabrati drugi rang ionako slabog bh. fudbala.
Nišlija je prilikom predstavljanja u predgrađu Tuzle od finansijera “Amerikanca” dobio i kapitensku traku. Odmah. Da nije ni potrčao, da nije ni natopio dres znojem. Uz to je od Husića, priča tuzlanska čaršija, inkasirao 50.000 KM.