Mostarski Velež i zagrebački Dinamo su kroz dugu tradiciju međusobnih ogleda odigrali na pregršt odlučujućih, zanimljivih i neizvjesnih mečeva. Samo u Prvoj ligi Jugoslavije su zajedno igrali 37 sezona, što dovodi do brojke od 74 prvenstvena sudara, a uz to je bilo i utakmica u Kupu maršala Tita, te čuvenom “Februarskom turniru“. U ukupnom skoru službenih mečeva uspješniji su “Modri“ sa Maksimira. No, ako se gledaju odlučujući mečevi i najveće pobjede tu su “Rođeni“ pobjednici. Zagrepčani su najveće trijumfe nad Mostarcima ostvarili od 4:0 u sezonama – 1952/53. i 1959/60.
S druge strane “Rođeni“ su tri puta deklasirali “Modre“- 1955/56. kada je bilo 6:1, zatim 1969/70. sa 6:0, te na “Februarskom turniru“ i što je najteži Dinamov poraz u istoriji sa čak – 9:2. Baka Slišković i Taramba Skočajić su dali po 4 gola, a jedan je dodao i Dragan Okuka. Za ovaj trijumf od 9:2 veže se i jedna anegdota i koje se sjećaju svi navijači Veleža.
Naime, Velež je Dinamo pobijedio na datum 9. 2. 1980. godine i onda su navijači “Rođenih“ ismijavali navijače Dinama s doskočicom: “Deveti drugog, devet – dva. Što bi bilo da je i datum bio veći, koliki bi bio rezultat“.
Ironično i istinito, i nešto što su mogli smisliti samo navijači Veleža – poznati mostarski liskaluk. Sutradan 10. 2. Velež je u finalu pobijedio Partizan s 1:0 i tako su navijači ponovo se dosjetili da kažu: “Za deseti februar, deset golova na turniru i trofej “.
Uz ove legendarne pobjede Veleža, treba dodati i onu najznačajniju nad Dinamom, a desila se u borbi za trofej Kupa maršala Tita 1986. na stadionu JNA. Pred 45.000 gledalaca “Rođeni“ su slavili sa 3:1, golovima dvostrukog strijelca Ćeće Bijedića i Peđe Jurića.
“FOTO retrovizor“ u ovom serijalu prikazuje izvještaje s čuvenih pobjeda Veleža nad Dinamom, s posebnom pažnjom na onaj iz sezone 1955/56., kada je bilo 6:1, a peterostruki strijelac za “Šarmere sa Neretve“ je bio legendarni – Muhamed Mujić. Na ovoj utakmici golmanu Dinama – Majeroviću se priviđalo nakon četvrtog gola da tri Mujića idu prema vratima. Ogromna vrtoglavica i strah od legendarnog fudbalera.
Po velikoj većini stručnjaka Mujić je i najbolji bosanskohercegovački fudbaler svih vremena i jedan od najboljih igrača Jugoslavije. Drugi su izlobirali da ne bude oficijelno, ali nikad više se na ovim prostorima neće roditi fudbaler takvog kova i fudbalskog vica. Mujić je bio prvi igrač iz Bosne i Hercegovine, koji je nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije, a u dresu državne selekcije odigrao je 33 utakmice i postigao 17 golova. S reprezentacijom je na Olimpijadi u Australiji 1956. osvojio srebro, a igrao je i za reprezentaciju koja je 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila četvrto mjesto.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
