Enver Marić – Mara, sportskim generacijama uzor, čovjek koji je bio više u zraku nego na zemlji, parader kakav se jednom rađa, a iz toga je i dobio čuveni nadimak “Leteći Mostarac“.

Statistika je neumoljiva, ne okoliša i ne laže, te pokazuje vrlo jednostavane i ekzaktne podatake. Branio je za “A“ selekciju Jugoslavije – 32 puta i za mladu – 7 puta. Stajao je na golu selekcije Evrope. Aktivan je učesnik Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, 1974. godine.

Ostao je nedostižan prvoligaški rekorder jugoslovenskog fudbala po broju odigranih utakmica svih vremena – 441, a za Šalke 04 u Bundes ligi branio je 52 puta. Kao kapiten Veleža osvojio je 1981. godine Kup Maršala Tita i Balkanski kup, te dva puta titulu vicešampiona države.

Da bi se stiglo do domaćeg rekorda trebalo je igrati stalno, bez pauze, više od trinaest godina, u ligi sa 18 klubova. A za to vreme uvijek zdravstveno i psihofizički sposoban, u takmičarskoj formi izdržati konkurenciju. Ostvario je seriju od 131 utakmice uzastopno na golu.

To bi bila karijera Envera Marića opisana pukim upisivanjem brojeva. Impozantni su i sami brojevi, ali popualrni “Mara“ je za svoj Velež oduvijek bio mnogo više od samog golmana.

Marić je bio jedan od temelja “prvog zlatnog Veleža“, onog iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. Bajević-Marić-Vladić, mostarski BMV dosegao je tada zvjezdane slave. U Mostaru su se igrali evrokupovi, padali su velikani.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba)