Nogometni klub Čelik je osnovan 1945. godine. Ime kluba nije teško zaključiti odakle dolazi. Zenica je nekada bila jedan od najvećih industrijskih centara crne metalurgije, a klub i željezara su uvijek bili usko povezani. Stoga Čelik predstavlja jedan tipični radnički klub, kojeg je osnovala, vodila i poznatim napravila radnička klasa. Službena boja NK Čelik je crno-crvena. Crvena boja čini boju usijanog željeza, zastavu radničke klase, dok crna predstavlja boju uglja, rudnika i crne industrije po čemu je Zenica i dan danas poznata.
Prvih nekoliko godina, nakon svog osnivanja, Čelik je svoje utakmice igrao na šljakastom igralištu uz rijeku Bosnu koje se nalazilo na mjestu današnjeg stadiona Bilino polje. Bio je to jedan običan zemljani, nogometni teren, koji je od ostatka zemljišta bio odvojen drvenom ogradom. Početkom 50-tih godina Čelik se seli na novo igralište u naselju Blatuša, po kojem stadion i dobija ime. Novi stadion bio je mnogo moderniji od prethodnog. Nalazio se na mjestu sadašnje saobraćajne petlje na ulazu u Zenicu. Sa jedne strane stadiona nalazile su se stare željezarske kasine za stanovanje, dok je sa druge strane prolazila željeznička pruga. Duž čitavog igrališta nalazila se šljakasta atletska staza koja je dijelila teren od drvenih tribina na koje se moglo smjestiti oko 10.000 poklonika zeničkog nogometa.
Ovaj stadion je veoma brzo pobrao je simpatije Čelikovih navijača i postao simbol Zenice. Ostaće zapisano da je na ovom stadionu, 1966. godine, Čelik po prvi puta ušao u Prvu saveznu ligu. Krajem 60-tih i početkom 70-tih godina stadion Blatuša postaje premali za sve zeničke navijače koji su htjeli da gledaju svoje ljubimce. Zeničani se odlučuju izgraditi novi moderni stadion koji će moći zadovoljiti sve navijače koji budu željeli gledati Čelik.
Stadion Bilino polje je izgrađen i otvoren 1972. godine Izgradnja je okončana pred finalnu utakmicu Srednjoevropskog kupa u kojoj je Čelik pobijedio Fiorentinu i drugi put zaredom osvojio ovo takmičenje. Svojevremeno je stadion imao kapacitet od 30.000 gledalaca, a postavljanjem sjedalica na zapadnu tribinu kapacitet je bio oko 20.000 mjesta. Nekoliko godina nakon izgradnje, stadionu je dat epitet “najljepšeg stadiona u Jugoslaviji”. Bilino polje ima dimenzije u britanskom stilu sa kvadratnim oblikom, a ne ovalnim, kakav je imala većina stadiona u bivšoj državi.
Danas stadion je značajno rekonstruisan i trenutni kapacitet stadiona iznosi 13.600 sjedećih mjesta.
Nogometna reprezentaija Bosne i Hercegovine, seniorska i mlada, od prvih dana takmičenja, povezani su sa gradom Zenicom, stadionom Bilino polje i NK Čelik. Ostat će upisano da je prva zvanična domaća utakmica naših najboljih nogometaša odigrana upravo na Bilinom polju. Neposredno poslije završetka rata, u proljeće 1996. godine (24. april), na Bilinom polju ugostili smo Albaniju (0:0). Tada su se Kodro, Omerović, Katana, Šabić, Bolić, Hibić…prvi put predstavili svojim navijačima. Danas može reći da je Bilino polje i grad Zenica dom naše nogometne reprezentacije. Ta veza je krunisana i završetkom izgradnje Trening centra reprezentacije na Crkvičkom brdu u Zenici.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
