Historija kluba sa Koševa za vrijeme SFRJ je bila satkana od promjenjivih, prosječnih do vrhunskih rezultata. U loše rezultate ubrajamo dva ispadanja iz Prve lige SFRJ u sezonama 1947/48. i 1956/57. Zatim veoma težak period za Sarajevo je bio finiš šestdesetih, te početak sedamdesetih.

U tom periodu “bordo momci“ sve što su uradili je bilo osvajanje jednog šestog i dva sedma mjesta. A u sezoni 1976/77. Sarajevo je jedva osiguralo opstanak, završivši na 16 mjestu sa 2 boda više od Napretka i 4 više od posljednjeg i najvećeg rivala Željezničara. No da nije sve bilo tako tmurno podsjećaju nas velike i šampionske generacije Sarajeva, te ekipe koje su bile finalisti Kupa SFRJ.

Bordo-bijeli su prvi puta postali prvaci Jugoslavije u sezoni 1966/67., te ostvarili plasman u finale Kupa Maršala Tita. Dupla kruna je spriječena mutnim radnjama, gdje Sarajevo u finalu gubi od Hajduka (2:1) u utakmici koja se igrala u Splitu. Koševski prvoligaš je finalista u najmasovnijem takmičenju bio još u sezoni 1982/83., kada gubi od zagrebačkog Dinama s (3:2).

Druga šampionska generacija Sarajeva došla je u sezoni 1984/85. kada je titula osvojena sa četiri boda prednosti ispred splitskog Hajduka. Tako je Sarajevo postalo prvi tim izvan velike četvorke sa dvije titule prvaka Jugoslavije. Kasnije će to još poći za rukom samo Vojvodini, koja je 1989. godine osvojila svoju drugu titulu.

FK Sarajevo – 1984/85. gornji red s lijeva: Pašić, Đurković, Musemić,Radeljaš, Jakovljević, Hadžibegić; Vukičević, Merdanović, Kapetanović, Janjoš, Jozić,

(Mirsad Starčević/Sportske.ba)