Mostarski Velež u svojoj dugoj i svijetloj historiji (osnovani 1922.) nije imao prilike da slavi šampionsku titulu. Popularni “Šarmeri sa Neretve“ su tri puta bili vicešampioni Jugoslavije. Dva puta su “višim silama“ u posljednjem kolu bili spriječeni da to i postanu. Posebno je tragična bila sezona 1973/74. kada su Hajduk i Velež bili na kraju bodovno poravnati, pa je gol-razlika odlučila prvaka. Zatim, sezona 1986/87. se ne može zaboraviti i sudijske nepravde u posljednjem kolu na Tušnju, kada je Mostarce od šampionske titule udaljio sudija Glavina iz Klisa. Izmislio je dva penala za domaćina koja su ih ostavila u ligi, a to je pratio Partizan i sa smiješkom pokupio titulu.
Utjehu za neosvojene trofeje u prvenstvu, “Rođeni“ su pronašli u Kupu SFRJ trijumfujući dva puta: 1981. i 1986. Ipak, ima još jedna utjeha i činjenica sa kojom se u tadašnjem prvoligaškom fudbalu niko nije mogao usporediti sa Mostarcima. Naime, za 14 godina, tačnije od 1972. pa do 1986. Velež je iz svojih redova iznjedrio pet asova koji su ponijeli titulu najboljeg fudbalera Jugoslavije i koji su, sasvim izvjesno, obilježili jednu epohu jugoslovenskog fudbala.
“FOTO retrovizor“ retrospektivno i hronološki otkriva o kojim asovima je riječ, koje godine su postali najbolji fudbaleri Jugoslavije, uz jedinstvene fotografije tog vremena.
- “Princ sa Neretve“ – Duško Bajević, najbolji fudbaler SFRJ za 1972.
- “Leteći Mostarac“ – Enver Marić, najbolji fudbaler SFRJ za 1973.
- “Čorba“ – Džemal Hadžiabdić , najbolji fudbaler SFRJ za 1976.
- “Vaha“ – Vahid Halilhodžić, najbolji fudbaler SFRJ za 1978.
- “Semir iz svemira“ – Semir Tuce, najbolji fudbaler SFRJ za 1986.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)