Skoro stoljetna tradicija mostarskog Veleža satkana je od mnoštva zanimljivosti i neprevaziđenih fudbalskih legendi. Ljubav koju generacije navijača Veleža gaje prema klubu, nije obična, u njoj ima zanosa i ponosa, ali nema laži. I danas kada je sve sumornije i nepoštenije, ljubav prema poetama fudbalske lopte s Neretve je sveljudska. Rekoše, Velež je cijeli grad, bez Veleža Mostar bi bio čemergrad. Po mnogo čemu Velež je poseban, a ima i najljepši nadimak na svijetu za neki klub, to pitomo – “Rođeni“. U ovom serijalu “FOTO retrovizora“ nećemo pominjati velike uspjehe tima iz Mostara, atomski Velež iz zlatnih sedamdesetih sa Sulom Repcom i njegovim BMW-om (Bajević-Marić-Vladić), niti vicešampionsku ekipu sa sredine osamdesetih i čuvenom JU-KA-TU navalom.
Ovdje ćemo se dotaći jedne neobičnosti, a koju slabo ko poznaje, osim velikih fanatika navijača, a tiče se boje dresova FK Velež. Poznato je da Velež od svog nastanka krasi crvena osnovna boja, dok je rezervna bijela. Zanimljivost je da su Mostarci u svojih devedeset i kusur godina bivstvovanja tri puta igrali službene mečeve u plavim dresovima. Gdje je to bilo, koje su to utakmice u kojima je crveni Velež bio plavi, otkrivamo u nastavku.
Prvi puta je to bilo 10. septembra 1967., na utakmici Prve lige u Novom Sadu sa Vojvodinom – 0:0. Za Velež su tada igrali neprevaziđeni majstori i legende, o čemu svjedoči i jedinstvena fotografija sa pomenutog meča. U gornjem redu s lijeva na desno stoje: Slobodan Primorac, Alfonz Horvatić, Kemal Šestić, Meho Karamehmedović, Zejnil Selimotić, Šefko Alajbegović; dok čuče – Salem Halilhodžić, Muhamed Glavović, Dušan Bajević, Muhamed Mujić i Miroslav Kordić. Drugi puta “Rođeni“ su bili plavi 21. septembara 1986., na beogradskoj Marakani u meču sa Crvenom zvezdom, kada je bilo 2:2.
Velež je na poluvremenu vodio sa 2:0 golovima najboljih krila tadašnje Prve lige SFRJ – Seje Kajtaza i Semira Tucea, da bi Zvezda u posljednja tri minuta utakmice izjednačila. Treći puta Mostarci su morali biti “plavi“ 22. marta 1992., ponovo u Novom Sadu sa Vojvodinom 1:2, a gol za Velež postigao je Nikola Jokišić.
Sve tri utakmice 1967., 1986., te 1992. Velež je igrao u ustupljenoj plavoj opremi svojih domaćina – Vojvodine i Crvene zvezde. Naime, rezervni dresovi Veleža su bili sličnih nijansi boja sa prvom opremom pomenutih domaćina, pa se iznašlo solomonsko rješenje.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
