Njegova najveća osobina je oduvijek bila skromnost. Ona će ga pratiti kroz cijelu karijeru. Nikad nije bio megaloman, niti su ga zanimale pretjerana slava i novac, jednostavno je uživao igrajući fudbal. Zato je i ostao u Sarajevu punih 10 godina, iako su ga zvali svi klubovi “velike četvorke” i nudili mu basnoslovne cifre za potpis.
Sajo Sušić je bio majstor s loptom, gospodin na terenu i van njega. Jednostavno se može reći: “Fudbal je za Papeta bio kao sevdah“.
Safet – Pape Sušić rođen je u Zavidovićima 13 . aprila 1955. godine. Počeo je u Krivaji i u kojoj je za seniorski tim debitirao sa šesnaest godina. U sezoni 1972/73. prelazi u FK Sarajevo i tu će ostati narednih deset godina i ostati upisan zlatnim slovima u istoriji kluba, te naravno jugoslovenskog i bh. fudbala.
Za klub sa Koševa je odigrao preko 600 utakmica, od čega u Prvoj ligi Jugoslavije (221), pri čemu je postigao (86) golova. Bio je najbolji igrač i strijelac šampionata Jugoslavije u sezoni 1979/80. – (17) golova.
Za reprezentaciju Jugoslavije je debitovao 1977. godine u Budimpešti protiv Mađarske i odmah bio strijelac dva gola. Za SFRJ je upisao (54) službena meča uz (21) gol.
Nova destinacija čarobnjaka s Koševa, bio je Pariz, u kojem će Sušić, igrajući za PSG dostići slavu koja ne može izblijediti. PSG je već na proljeće 1983. godine, na krilima Sušića osvojio Kup, koji je na kraju te godine proglašen za najboljeg stranca u Francuskoj. Tri godine kasnije na Park prinčeva je stigla i titula prvaka.
Sušić je u PSG-u ostao 9 godina, a koliki je trag tamo ostavio najbolje govori činjenica da je u anketi među navijačima tog kluba proglašen za najboljeg stranog fudbalera svih vremena. Igračku karijeru, Sušić je završio u lokalnom pariškom klubu Paris Red-Star za koji je odigrao jednu sezonu, da bi u junu 1992. godine okačio kopačke o klin.
2004. godine, N/F SBiH je Safeta Sušića proglasio za najboljeg bosanskohercegovačkog fudbalera svih vremena.
Sušić se nakon završetka igračke okrenuo trenerskoj karijeri, tokom koje je dosta uspješno vodio nekoliko francuskih i turskih klubova. Vrhunac svoje trenerske karijere je dostigao u decembru 2009. godine, kada je izabran za selektora reprezentacije BiH. Prvi je i jedini selektor koji je “repku” odveo na neko veliko takmičenje.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)