Nekadašnja velika nada Dinama i hrvatskog nogometa, danas 25-godišnji Ante Ćorić, karijeru gradi u švicarskom prvaku FC Zürichu.
Ante je prvi hrvatski nogometaš koji će osvojiti naslov sa Zürichom nakon legendarnoga Jurice Jerkovića 1981. godine, i ondje je doživio novi uzlet karijere nakon kratkih epizoda u španjolskoj Almeriji, nizozemskom Venlu i ljubljanskoj Olimpiji.
– Moja minutaža u Zürichu bolja je nego bilo gdje ranije. Ako skupim dvadeset nastupa do kraja sezone, bit će to puno bolje nego u zadnje tri godine. S tim da bih u Olimpiji imao veću minutažu da mi nakon pete utakmice nije “otišlo” koljeno.
Pod ugovorom ste s Romom do ljeta 2023. godine. Gdje ćete igrati sljedeće godine, je li vam dosta posudbi?
– Na posudbu sigurno neću ići. Ili ću u Romi dobiti šansu, ili ću negdje ići, jer imam dosta upita. To su sve upiti za transfer, ne za posudbu. Kad se osvoji liga, onda te svi drugačije gledaju. A zaista sam imao nekoliko super utakmica.
Čeka se Romin odgovor
Zar vam se ne ostaje u Zürichu?
– I Zürich je među klubovima koji su poslali upit za mene. Pitali su bih li mogao ostati do zime, pa da odigram Ligu prvaka, Europsku ili Konferencijsku ligu. Čeka se odgovor Rome. Njoj bi najmanje odgovaralo da ostanem ovdje budući da bi se ipak radilo o posudbi na šest mjeseci, a ne o transferu. No mogao to biti i plus za Romu jer, ako bih igrao dobro u Ligi prvaka, cijena mi može samo narasti. U Zürichu me svi dobro znaju, prezadovoljni su mnome i ne bi mi uopće bilo loše ostati ovdje. Opet, transfer je transfer, to je novi ugovor na 4-5 godina. A i na posudbama sam već tri godine, to je malo žalosno, jer znate da se igrači na posudbama uvijek drugačije gledaju.
U polufinalu Lige prvaka, s dobrim izgledima za finale su Liverpool i Manchester City, dva kluba koja su vas željela angažirati. Je li to tačno?
– Da, to je tačno. Mene je doista tražio Guardiola, na utakmici Lige prvaka Dinamo – Bayern u Zagrebu prišao mi je, zagrlio me i kazao: “Bit ćeš velika zvijezda.” Tada sam imao 17 godina. Ali, eto, i uoči moga prelaska u City, i uoči prelaska u Liverpool, nešto se zeznulo. Nije se transfer završio zbog nekih stvari koje nemaju veze sam mnom. To su stvari o kojima ne volim govoriti.
Koliko je na to utjecao vaš otac Miljenko Ćorić?
– Ne branim ga, imao je moj tata sigurno pogrešaka, ali u tim situacijama kada sam trebao ići u City, poslije u Liverpool, tata nije ni sekundu bio u priči. To znam iz prve ruke! A to što je griješio, pa on se borio za svoje dijete! Jednostavno nije pristajao na neke stvari, želio je da idemo normalnim putem i pritom možda ispao loš prema nekim ljudima.
Dakle, tata je bio onakav tata kakav bi trebao biti?
– Nije, nije bio pravi! Evo, danas uspijevaju igrači od kojih su se tate maknuli, kojima tate nisu menadžeri. Meni tata nije bio menadžer, on nije nikada rekao “nemoj s njim potpisati” ili “nemoj s njim raditi”, nego je pustio svoje dijete da samo odlučuje. Što mu zamjeram? Pa jedino to što se previše kužio u neke stvari. Da nije, možda bi bilo bolje za mene, možda bih bio s nekim drugim ljudima i možda bih sad bio u Real Madridu. No ne krivim tatu ni za što. Išao sam težim putem, i još idem težim putem, sâm sam, nemam nikoga jakoga iza sebe. Ja sam za sve kriv, ja sam odlučio tako, ja sam odlučio slušati tatu.
Jeste li očekivali bolju karijeru?
– Naravno da jesam, sve je išlo prema tome da budem veliki igrač i imam veliku karijeru. U Romi bez ikakvog razloga nisam dobio šansu. Tamo sam došao kao dobar igrač, Dinamova desetka, bio sam reprezentativac. Na pripremama u Americi Francesco Totti izjavio je: “Gledat ćemo Antu Ćorića na Olimpicu.” Na pripremama sam igrao super, bio sam najbolji. To su oni govorili, ne ja! I kada smo se vratili u Italiju, prvu utakmicu bio sam na tribini, pa onda i drugu, niko mi ništa nije govorio…
Što je bio razlog?
– I danas se pitam što je razlog, a pitaju se i ljudi u Italiji. I danas dobivam poruke: “Zašto nisi dobio šansu?” Da sam bar odigrao deset utakmica i da su mi rekli: “Ante, nisi za Romu”, ja bih rekao: “OK, nisam”, i tražio bih novi klub. Pitao sam tada sportskog direktora Monchija zašto mi nisu dali šansu, on mi je rekao “svi te hvale, trener, suigrači, budi strpljiv, dočekat ćeš svoju šansu”. A ja sam u godinu dana dobio dvije utakmice, jednu 19 minuta, jednu tri minute. Ušao sam i protiv Real Madrida u Ligi prvaka.
Kakvu emociju imate prema Dinamu; je li Dinamo trauma vaše karijere ili klub koji volite?
– Ma meni je Dinamo sve! Da je sve bilo kako treba, ostao bih u Dinamu cijeli život! Sad vam to govorim iskreno, baš od srca! To zna cijela moja porodica. Moj brat Josip i danas je svaku utakmicu na “sjeveru”.
Kada bi vas Dinamo zvao, biste li se vratili?
– Kad bi sve bilo korektno, da nema igri, vratio bih se i bio bih spreman doživotno ostati u Dinamu. Ali događale su se tamo situacije da je bilo ružno što su mi radili… Iako su me sputavali, nikad nisam rekao ništa protiv Dinama. Jer, da nije bilo Dinama, sada bih možda bio u Salzburgu, a možda u Admiri Wackeru, borio se. Mene je Dinamo srdačno primio i stavio me sa 17 godina u prvu momčad.
Jesu li problemi u Dinamu vezani za odnos sa Zdravkom Mamićem?
– Ne bih to komentirao.
Kada ste zadnji put bili na Dinamovoj utakmici?
– Dolazim na Dinamove utakmice često, samo to ne govorim, ne objavljujem.
Doći ćete na derbi s Hajdukom u posljednjem kolu?
– Budemo li do tada osigurali naslov, naravno da hoću.
S kim se čujete u Dinamu?
– S Livakovićem, Ademijem, s puno igrača kojima sam igrao… Isto i s Olmom, Gvardiolom.
To je vaš najbolji trener?
– S ljudske strane, pokojni Cico bio mi je najbolji. A najbolju statistiku imao je Zoran Mamić, on mi je najviše minuta dao, stavio me u momčad sa 17 godina.
Mislite li biste li se mogli vratiti u reprezentaciju?
– Mogao bih se sigurno vratiti u reprezentaciju. Pogotovo ako bi mi se otvorio dobar transfer. Nisam otpisao tu mogućnost, i dalje stojim pri tome da bih mogao igrati za reprezentaciju. Ali moram to zaslužiti. Nerealno je o tome pričati ako ne igraš u klubu i ako u njemu nisi glavni igrač – zaključio je za Večernji list Ante Ćorić.
