Specijalno za Sportske.ba iz Skoplja: Sinan Sinanović

Skoplje je u ponedjeljak i utorak bilo centar svijeta. Sportski ili fudbalski centar koji je ugostio vedete Reala i Manchestera.

I dok je bh. javnost zabrinuta zbog stadiona koji ne zadovoljavaju ni minimalne standarde za odigravanje zvaničnih kvalifikacijskih utakmica, u Skoplju se igra Super Cup!

Dok se pojedini čelnici NSBiH slikaju pored pehara i distribuiraju po društvenim mrežama, Makedonci su doveli svjetsku fudbalsku elitu u Skoplje. Aleks Ferguson, Raul, Butragenjo, ikone dva svjetska kluba šetali su skopskim ulicama.

Ilčo Giorgievski, predsjednik Fudbalskog saveza Makedonije, umjesto lične promocije, radio je na promociji saveza, Skoplja, Makedonije. I zato je Skoplje centar fudbalskog svijeta.

U Skopju, na gradskom stadionu bio sam prije nekih petnaest, šesnaest godina, kada je Zvjezdan Misimović debitirao za BiH. Tad je “Vardarov” stadion izgledao kao sada u hrasničkog Famosa. Danas je to fudbalska ljepotica Balkana, Jugoistočne Evrope. I zato su danas svi s prostora bivše države ponosni na “naše” Skoplje. Doveli su nam najveće nogometne zvijezde svijeta, tu na par stotina kilometara od bh. “metropole”, koja u 21. vijeku ima redukciju vode.

Makedonska reprezentacija još nikad nije bila na Evropskom i Svjetskom prvenstvu. Njihovi klubovi, kao i bh. svoje evropske nastupe završavaju, najdalje početkom augusta. Međutim, Makedonci grade. Jedna kompletna ulica je u sportskom ruhu.

Krase je sportski centar FS Makedonije, zatim dvorana koja je uvjek dupke puna, najviše radi sjajnih rukometaša, koji su ove sezone pokorili Evropu… Nogometni centar je impresivan. Makedonci rade i grade.

Lijepo je makar na jedan dan osjetiti Evropu u susjedstvu. Sve miriše na fudbalski spektakl. Makedonci su neutralni, ali sretni i ponosni što se sve ovo njima dešava. Svi trljaju ruke, a hotelijeri najviše, jer su znatno podigli cijene usluga za ovaj događaj. Neki su pretjerali pa su na teren izašle inspekcije i takve profitere sankcionisale.

Boško Trpevski, bard sportskog novinarstva u Makedoniji, iza kojeg je skoro hiljadu specijalnih sportskih emisija, koji je više radio na promociji makedonskog sporta, pa i države, naš je domaćin dok smo čekali utakmicu.

Za stol je okupio probrano društvo, bivše asove, koje se moglo vidjeti tek na prijetatnim sličicama iz sedamdesetih godina. Mlađoj čitalačkoj publici, imena Kirila Dojčinovskog, Andona Dončevskog, Blagoja Istatova, Milovana Đorića, ništa ne znače. Nešto više ponudit će “Google”… Svaki od njih obilježio je jedno razdoblje u proteklom stoljeću.

Dončevski, bivši as Vardara, Zvezde i drugih klubova, te prvi selektor Makedonije, bio je specijalni gost na večeri sa Čeferinom, Fergusonom, Raulom, Carltonom, Butragenjom, Morinhom…To sve govori kakvu reputaciju uživa “Donče”. Pemda je u devetoj deceniji života, fascinira stasom i memorijom. Finih manira priča o utakmicama iz prošlog vijeka, kao da su se odigrali u prošli četvrtak. Sve pamti. Kao i svi naši domaćini pitao je za Ivicu Osima, za Mišu Smajlovića, Envera Marića, Mirsu Fazlagića…

Istatov, nekada vrsni golman iz Strumice i Partizana, danas je vlasnik najtraktivnijeg sportsko turističkog centra na Dorjanu. Na čuvenom Dojranskom jezeru, gdje su prve trenerske lekcije učili Dragan Stojković i drugi polaznici Uefine trenerske škole.

Milovan Đorić, nekadašnji britki bek i trener Zvezde, Sutjeske, Prištine, te godinama glavni “kapo” omladinskih selekcija u FSJ i FS Srbije, s ponosom se hvalio što je u Uefi jedan od glavnih ljudi, njegov prijatelj Zoran Laković, bivši generalni sekretar srbijanskog saveza.

I Crnogorci, naše kolege imaju svog predstavnika u Uefi. Ivan Radović je u u Uefinom odjelu za medije. I visoko je rangiran. Na dan utakmice, s kolegama iz Uefinog odjela za medije, Radović je održao briljantnu prezentaciju i upoznao novinare kako doći do dragocjenih informacija, kako obostrano pospješiti rad, a sve u cilju popularizacije fudbala.

Na pomen Zvone Bobana, Deje Savičevića, Dejana Stankovića, Zlatka Zahoviča, Darka Pančeva, svi se klanjaju… A što mi, osim Edina Džeke, Miralema Pjanića, Seje Kolašinca možemo ponuditi. Hasana Salihamidžića, manje više, svi doživljavaju kao Bajernovog čovjeka. Po čemu nas pamte u fudbalskom svijetu? Nemamo čestit stadion, a mislimo da se oko nas okreće svijet. Ivica Osim je tu od skupštine do skupštine. Sergeja Barbareza se sjete kad god je kampanja za izbor selektora. Rijetki sretnici, za radi sitnih i ličnih interesa, pristaju biti “vođe puta” po svijetu, za karte u VIP-u. Sve to, a da se ništa ne pitaju i ne rade za dobro bh. nogometa. Tako to biva kada su nam fudbalski anonimusi na ključnim pozicijama, a kadrovi iz Srbije, Crne Gore, Slovenije, vedre i oblače u Uefi i Fifi.

(S.S/Sportske.ba)