Ako je neko u bosanskohercegovačkom fudbalu prošao trnovit put, osjetio slast najvećih uspjeha, ali i nepravdu sjedenja na klupi, onda je to Anel Hodžić. Momak koji je sa Sarajevom osvojio sve što se osvojiti moglo, preko vječitog rivala i Banovića, stigao je do Breze gdje proživljava fudbalsku renesansu.
Piše: Aldin Herić
Danas je on vođa, stub odbrane i igrač bez kojeg je zadnja linija Rudara nezamisliva. Pitanje je samo – do kada? Jer interesovanja za ovog fudbalskog dragulja ne manjka, a Breza polako postaje tijesna za njegove domete.
Fudbalska sudbina piše romane, a poglavlje koje trenutno ispisuje Anel Hodžić jedno je od najzanimljivijih na domaćim terenima. Školovan igrač, polivalentan, sa karakterom pobjednika, prošao je kroz sve omladinske selekcije Sarajeva. Sa klubom sa Koševa osjetio je “sve i svašta”, prošao kroz uspone i padove, te podigao sve moguće pehare.
A onda – šokantan prelazak koji je uzdrmao prijestonicu. Hodžić oblači dres ljutog gradskog rivala, Željezničara. Ipak, na Grbavici nije dobio prostor kakav je zaslužio. Minute su mu mjerene “na kašičicu”, ali i to malo vremena na terenu Hodžić je koristio mudro, zrelo i znalački. Već tada je svima koji prate fudbal poslao jasnu poruku: ovaj momak je igrač za velike domete.
Preko Banovića do mirne luke u Brezi: Rođenje “brezanskog Thiaga Silve”
Nakon epizode na Grbavici, nogometni vihor ga vodi na tlo Tuzlanskog kantona, tačnije u grad uglja. Skrasio se u Banovićima, u dresu Budućnosti. Tamo mu je leđa čuvao i u njega bezuslovno vjerovao sjajni stručnjak Aldin Džidić. Međutim, turbulencije u klubu natjerale su Hodžića da podigne sidro.
Iako su na stolu bile brojne ponude, Anel je odlučio pronaći mirnu luku u kojoj će njegov talenat eksplodirati. Najkonkretniji, najbrži i najodlučniji bio je tim FK Rudar Breza. Uprava Rudara napravila je potez decenije – osigurali su potpis momka kojeg danas u navijačkim krugovima s pravom zovu “brežanski Thiago Silva”.
Popularni “Beba” u Brezi igra u fantastičnoj, životnoj formi. Njegova polivalentnost daje treneru taktičku širinu, ali njegova najveća ljubav i pozicija na kojoj dominira jeste mjesto stopera.
Iver ne pada daleko od klade: Geni su čudo!
Da krv nije voda i da genetika igra veliku ulogu u fudbalu, pokazuje i pogled na Anelovo porijeklo. Gle čuda, i njegov otac Mujo Hodžić bio je sjajan fudbaler, prepoznatljiv upravo na poziciji stopera! Stara narodna “iver ne pada daleko od klade” u slučaju porodice Hodžić dobila je svoju savršenu potvrdu na zelenom terenu. Anel je naslijedio očevu čvrstinu, čitanje igre i liderske sposobnosti.
Rudar ga neće moći zadržati: Gdje nastavlja put bh. dragulj?
Odlazak u Brezu pokazao se kao pun pogodak, kako za klub, tako i za samog igrača. Hodžićeve maestralne partije nisu prošle neopaženo. Fudbalska pijaca bruji, a mnogi klubovi iz viših rangova već su bacili oko na ovog školovanog defanzivca i žarko žele njegove usluge u predstojećem prelaznom roku.
Jedno je apsolutno sigurno: interesa ne manjka, a šanse da Rudar zadrži ovog dragulja u svojim redovima ravne su naučnoj fantastici. Breza uživa u njegovim igrama dok može, a gdje će Anel Hodžić završiti i nastaviti svoj zvjezdani put – ostaje da vidimo. Jedno je sigurno, njegovo ime tek će da odjekuje bh. fudbalom!
