Piše: Senad KRESO
Prvi put poslije 30 i više godina odem na stadion pod Bijelim brijegom da gledam okršaj dvije mostarske ekipe. Zrinjski i Velež.
Prije svega me motivisala činjenica da će se susresti ekipe koje vode dva persepktivna trenera Feđa Dudić i Sergej Jakirević, koji odskaču svojim rezultatima i pristupom fudbalskoj javnosti u ovoj našoj maglovitoj PL.
Povukla me i želja da gledam dvije ekipe rasterećene onoga “moranja” u prvenstvu.
Jedna ulazi u meč kao šampion još nezavršenog prvenstva, a druga se lagano priprema da osvoji Kup BiH.
Ipak, obje ekipe su pokazale karakter i obraz na zadnjim utakmicama. Naravno, tu je i prestiž, a i motiv više za Velež, jer igra na terenu gdje još ima ostataka i njegovog DNK.
Nisam uopšte razmišljao gdje da sjednem, jer jer jednostavno nisam želio da se opredjelim za “teritoriju” bilo koje od dvije navijačke skupine( ako su bile dvije).
Kako je, kada sam došao, zapadna tribina bila skoro popunjena nisam imao izbora i sjeo sam gdje je bilo slobodno mjesto. Naravno sve oko mene su bili navijači Zrinjskog.
U jedno momentu, čovjek mojih godina, koji je sjedio do mene, obrati mi se: “Oprostite , ja vas znam. Kreso je li tako? U onom žamoru oko nas moje se prezime pretopi u Krešo. Začuđeno ga pogledah, ali kada se predstavio sjetih se njega iz vremena fudbalske Druge lige Jug 70-tih godina.
Bio je igrač Borca iz Čapljine.
-Da, jesam- rekoh nevoljko. Otkud ti ovdje? -upita me.
Tog momenta nisam znao je li mislio na navijački teritorij ili na grad Mostar.
-Tu u Mostaru živim zadnjih godina. Evo da gledam derbi- odgovorih.
– Za koga navijaš?- upita.
– Za Sarajevo!- rekoh tiho, znajući da me nije to pitao.
-Ma, večeras-, uporan je.
-Za fudbal- šeretski rekoh.
Sva sreća nije više pitao, jer poče utakmica i on se “utopi” u okolinu, koja je bodrila domaću ekipu.
A okolina – navijači ( Zrinjskog ) , navijanje (za Zrinjski ), provociranje ( protivničke ekipe), ružne riječi ( protivničkoj ekipi ), uvredljiv repertoar ( protivničkoj ekipi i malo sudijama), psovke ( protivničkoj ekipi i malo sudijama), “pjesmice” skandaloznog sadržaja ( protivničkoj ekipi, Sarajevu, Bosni ) bile su dio bogatog folklora ovoga fudbalskog okršaja pod Bijelim brijegom .
To je bio nivo kvalitete navijanja i reakcija na događanja dole na terenu. I desilo se prvi put u životu da sam više slušao utakmicu nego što sam je gledao.