Piše: Haris Zilić
“Ne obaziri se na to odakle dolaziš, već gledaj kamo ideš”, citat koji najbolje može opisati fudbalskog virtuoza, koje je prohladne septembarske noći postao najbolji na svijetu.
Pazite dobro, najbolji na svijetu. Nije Brazilac. Argentinac. Španac. Nije ni onaj “nestašni” Portugalac, on je dijete sa Jadrana. Od dječaka pastira do najveće zvijezde na fudbalskom nebu.
Luka, to je ima najboljeg na svijetu. Luka Modrić. Kapiten Hrvatske. Momak koji je pokazao ustrajnost, želju. Mladić koji je preskakao i nemoguće prepreke, koračao po najoštrijem trnju, penjao uz najveća brda i planine.
Koliko je truda, želje, volje i snage potrošeno, to samo Luka zna. A večeras cijeli svijet zna jednu činjenicu, najbolji je hrvatski kapiten.
Sjećamo ga se kao malog, skromnog tinejdžera, koji je šutao loptu po bh. blatu ili što bi ova naša raja rekla po bh. oranicama. U dresu Zrinjskog. Letio je sa svojim Dinamom evropskim nebom, Englezima je u dresu londoskih Pijetlova pokazao da i fudbal može biti “romantičan”. I kako to biva, dođe kruna svega. Potpis za “kraljevski klub” i onda tamo dominacija. Asistencije, golovi, pretrčani kilometri, Primere, Lige prvaka, Super Kupovi…
I ništa ne ide bez “šlaga na tortu”, a najslađi je onaj sa reprezentacijom. Svjetsko srebro. Zasluženo. Luka Modrić je najbolji fudbaler svijeta, skromni momčić sa Balkana, sa obala Jadrana. Kako li je večeras ponosan njegov Zadar i njegova Hrvatska. Sa debelim razlogom.
Luka je pokazao neke nove puteve prema ostvarenjima snova. Kapa dole dečko!