Da je Tarik Biberović ispao naivan i ponio se nekorektno prema državi u kojoj je rođen i košarkaški stasao, to je već prožvakana tema i realno, ne treba više ni pridavati mnogo značaja istoj.
Međutim, činjenica je da Biberović za Tursku za koju trenutno nastupa može nastupati samo kao naturalizirani igrač, odnosno tzv. Igrač „sa zvjezdicom“. A svaka reprezentacija u rosteru može imati samo jednog takvog. Ono što je za našu reprezentaciju bio Roberson ili sada Castaneda – prevedeno: to je za Tursku trenutno Tarik Biberović.
Tarik međutim nije nastupao za Tursku tokom proteklog Eurobasketa kada su Turci osvojili srebro jer je mjesto za igrača „sa zvjezdicom“ bilo rezervisano za Shaneka Larkina pa je Biberović narodski rečeno: „izvisio“.
A kako stvari stoje, i u budućnosti bi Tarik mogao povremeno igrati tek kvalifikacijske utakmice, jer obzirom na roster kakvim raspolažu, uz nedostatak pravog playmakera, Turci su nakon što se Larkin oprostio od reprezentativnog dresa, posegnuli za novim rješenjem koje se zove Malachi Flynn iz ekipe Bahčešehira.
Teško da će Ataman sebi priuštiti luksuz pa da na velika takmičenja ili u važnim utakmicama bira nekog ko mu je simpatičan u odnosu na ono što mu treba, a Turcima je objektivno mnogo potrebniji Flynn nego Biberović.
Pojedinci se ljute na KS BiH – ali posustajanje je izdaja! Osim ako…
Možda se u turskom savezu ljute jer KS BiH ne želi izdati dozvolu po kome bi Tarik za Tursku nastupao kao domaći igrač, ali to nije naš problem. Ne tako davno imali smo sličan slučaj sa Karlom Matkovićem, centrom New Orleansa koji je za Hrvatsku mogao zaigrati samo uz dozvolu KS BiH iako je prethodno nasutpao za omladinske selekcije BiH. Ko je i kada izdao dozvolu za Matkovića nikada nije razjašnjeno, ali dobro je da je došlo u eter javnosti, ako ništta zbog sličnih slučajeva u budućnosti…
Stoga bi svako ko bi u ovom momentu izdao sličnu dozvolu za Biberovića bio izdajnik i definitivno kandidat za titulu „persona non grata“ u našoj zemlji. Vjerujemo da bi u tom slučaju moglo biti posla i za istražne organe, tako da vjerujemo da nikome nije u interesu „igrati se sa vatrom“.
Tarik je odabrao svoj put i neka mu je sretno. Nije nepoznato da turski savez na sve moguće načine pokušava izlobirati dozvolu od strane KS BiH. Čak je i turski list Nefes Gazetsi ove godine pisao kako su iz našeg saveza za Tarikove „papire“ navodno tražili iznos od 2 miliona eura, što je do danas ostala informacija na bazi špekulacija i nije provjerena zvanično iz bilo kojeg izvora.
Možemo li „trgovati“? Garzu za Biberovića? Vjerovatno da, pa o tome treba razmisliti!
Nije nikakva tajna da se stvari kada je u pitanju košarka, posebno FIBA ponekad završavaju lobiranjem, „trgovinom“ ili nekim načinom dogovora.
Sasvim je jasno da turski savez ima odlične veze u FIBA-a, međutim i pored toga, niko pa čak niti sama FIBA ne može tek tako izdati dozvolu za Tarika Biberovića da se vodi kao domaći igrač jer bi time prekršila sve moguće statute i pravilnike.
Ali da se može dogovarati, sigurno je da može. Pa ako Turci baš toliko žele Biberovića, možda bi im trebalo dati svojevrsni „mig“ pa istrgovati na način da svojim vezama izlobiraju da FIBA prihvati „apelaciju“ Luka Garze (slučaj koji se razlikuje od Tarikovog jer Luka nije igrao za mlađe selekcije druge reprezentacije), a da u tom slučaju KS BiH omogući Tariku nastup za Tursku kao domaćem igraču, tačnije odobri dozvolu koja mu je neophodna.
Od Tarika se svakako nemamo čemu nadati, niti će nam donijeti niti oduzeti, ali ako njegov odlazak pod okrilje drugog saveza nekako možemo „kapitalizovati“ pa da nam to donese pojačanje u liku Luke Garze kao domaćeg igrača a ne naturaliziranog, onda bi možda trebalo i razmisliti.
