Samo me zanima da naša reprezentacija prođe grupnu fazu i ode što dalje na ovom svjetskom prvenstvu, a svi su oni vidjeli koliko mi vjerujemo u njih te koliko se Bosna i Hercegovina ujedinila po pitanju podrške reprezentaciji, istakao je u razgovoru za Fenu bivši kapiten bh. nogometne selekcije Vlatko Glavaš.
Očaran je, kaže, bio ispraćajem na Koševu, zatim i dočekom u Sent Luisu (SAD) te Torontu (Kanada), a smatra kako je bh. selekcija, nakon remija u 1. kolu protiv Kanade (1:1), na dobrom putu da prođe grupu. Možda da, već na ovom Mundijalu, napravi i novi iskorak te prođe i nokaut fazu.
– Žao mi je što nismo i pobijedili Kanadu, ali i remi je dobar. Moglo je, da su pogodili Memić i Demirović, završiti željenom pobjedom, ali moglo je završiti i drugačije, jer su i Kanađani imali dobre šanse. Smatram da ćemo sada lakše igrati protiv Švicarske, nego protiv trkački i fizički moćne Kanade. Švicarska jeste favorit naše grupe, ali nije to ona selekcija od recimo prije četiri godine. Vjerujem da možemo izvući povoljan rezultat, a, onda, u „finalu“ savladati Katar i proći dalje. Pet bodova je dovoljno za prolaz – kaže Glavaš.
Nakon prvog kola, sve četiri selekcije u našoj grupi imaju po jedan bod, što sugerira veliku borbu za prolaz.
– Velika se euforija stvorila oko naše reprezentacije, što je nekada dobro, a nekada i nije, ali ja se nadam se euforija oko naših “Zmajeva” potrajati što duže. Moja je želja da se to desi i da idemo dalje. Veliki je uspjeh što smo uopće došli na SP – smatra Glavaš.
Vidi se, podvlači, rukopis selektora Sergeja Barbareza, njegovog stručnog štaba, ali to je uspjeh i igrača predvođenih kapitenom Edinom Džekom i cijelog Nogometnog saveza BiH.
– Uvijek je lijepo biti Bosanac ili Hercegovac, ali posebno nakon utakmice finala baraža protiv Italije, kada smo se plasirali. Svi su oni vidjeli koliko mi vjerujemo u njih te koliko se BiH ujedinila po pitanju podrške reprezentaciji. Smatram da smo na dobrom putu, na kojem je, recimo, bila Hrvatska 1998. godine. Ne znam hoćemo li baš na ovom prvenstvu uspjeti ostvariti takav uspjeh, ali u godinama i na takmičenjima koja dolaze, uvjeren sam da hoćemo – kaže Glavaš, koji podvlači mladost i talentiranost našeg tima.
– Momci poput Esmira Bajraktarevića, Kerima Alajbegovića, Tarika Muharemovića… pokazali su da, uprkos što su mladi, da se ničega i nikoga ne boje, a istustvo jednog Džeke, Seada Kolašinca, Nikole Katića, Ermedina Demirovića, Nikole Vasilja… daje stabilnost našem timu, koji ima veliku budućnost. Nadam se da će Džeko i Haris Tabaković, koji su povrijeđeni, u trenutku kada bude trebalo, biti na terenu – kaže Glavaš.
Što se tiče favorita, dodaje, njih uvijek treba tražiti u krugu selekcija poput Španije, Brazila, Argentine, Portugala, Njemačke, Francuske…
– Ne treba zaboraviti ni Hrvatsku, koja ima kvalitet i iskustvo. Maroko je pokazao kvalitet, kao i sinoć Senegal protiv Francuske. Imaju dosta dobrih igrača. Možda bi neko mogao i iznenaditi – smatra Glavaš, koji nije ljubitelj ovakvog takmičenja, odnosno Mundijala sa 48 selekcija.
– Gubi se na kvalitetu utakmica, ali treba poštovati i odluke FIFA-e. Pominjalo se, čak, u budućnosti i prvenstvo sa 64 ekipe! Pa, onda, ne trebamo ni igrati kvalifikacije. Po meni je optimalan Mundijal sa 32 selekcije – smatra Glavaš.
