Prije tačno godinu, u Sarajevu je u 71. godini života preminuo legendarni nogometaš Željezničara Josip Bukal.
osip je rođen u Okešincu između Kutine i Ivanić Grada 1945. godine. Međutim, poslije završetka osnovne škole je doselio u Sarajevu gdje je počeo trenirati u Željezničaru. Po završetku omladinskog staža je prešao u prvi tim za koji je debitovao u sezoni 1963/1964. U Klubu se zadržao punih deset sezona prije nego je 1973. godine otišao u belgijski Standard.
josip_bukal_3Za Željezničar je ukupno odigrao 290 zvaničnih utakmica, uključujući i standardne nastupe u šampionskoj generaciji u sezoni 1971/1972. Postigao je i 128 golova i drugi je strijelac u historiji Kluba. Igračku karijeru je okončao 1977. godine poslije još jedne polusezone u Želji.
Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije. U dresu reprezentacije je sakupio 24 nastupa, pri čemu je postigao deset golova. U dugoj i uspješnoj karijeri se isticao kao veliki sportista, izuzetno snažan i pokretljiv, fantastičan strijelac. Već kao omladinac se isticao kao fenomenalan strijelac. Međutim, kada je ušao u prvi tim, eksperimentisalo se s njim u half liniji. Ipak, treneri su ubrzo prepoznali njegov potencijal izvrsnog napadača. Zbog razornog šuta je često pogađao i sa velikih udaljenosti, a kada se tome doda i odlična igra glavom, jasno je zašto je jedan od najboljih strijelaca u klupskoj historiji.
Bio je prepoznatljiv po razornom udarcu. Stručnjaci su vjerovali da je upravo Bukalov šut u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu. Jednom prilikom, u vrijeme dok je igrao za belgijski Standard, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 142 km/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.
Jednom prilikom na Koševu, Željezničar je igrao sa Rijekom. Na 40 metara od gola, Bukal je uzeo zalet i na iznenađenje svih šutirao sa te udaljenosti. Lopta se velikom brzinom našla u mreži gola Riječana. Potom su navijači na stadionu zapjevali: “Mujo kuje, Bukal razvaljuje”.
Skroman i povučen van terena, bio je noćna mora golmana svakog protivničkog tima. U vrijeme kad je nastupao, smatran je za jednog od najboljih centarfora svijeta. Dobar dio karijere proveo je u Belgiji nastupajući za Standard iz Liježa. I tamo je stekao status istinske legende. 1974. godine, bio je najbolji strijelac Kup-a UEFA sa 12 golova.
Kasnije je radio kao trener u Željezničaru, čak je jedno kratko vrijeme u sezoni 1988/1989 bio i šef stručnog štaba prvog tima.
Jedan je od najzaslužnijih što je Željezničar opstao za vrijeme agresije. Sa još nekoliko entuzijasta, održao je rad Kluba u njegovim najtežim trenucima.