Na današnji dan navršava se tačno godina otkako je bh. fudbalski i trenerski svijet ostao bez jednog od svojih najprepoznatljivijih i najomiljenijih aktera. Trebao je to biti samo još jedan uobičajen radni dan i odrađena prvenstvena utakmica, no 3. novembar 2025. godine pretvorio se u dan duboke žalosti. Tog popodneva prestalo je kucati srce Mladena Žižovića.
Tadašnji šef stručnog štaba kragujevačkog Radničkog 1923 naglo je izgubio svijest i pao pored terena usred prvenstvenog susreta. Uprkos ekspresnoj reakciji medicinskog osoblja, pruženoj prvoj pomoći i hitnom prevozu u bolnicu, ubrzo su stigle najteže moguće vijesti od kojih se regionalni fudbal i danas oporavlja.
Feđa Dudić ne zaboravlja prijatelja
Žižović je na klupu Radničkog stigao kao nasljednik Feđe Dudića, i to upravo na preporuku sarajevskog stručnjaka. Između dvojice trenera vladalo je veliko uzajamno poštovanje i iskreno prijateljstvo, a povodom prve godišnjice smrti, Dudić se oglasio dirljivom porukom:
„Prođe godina dana, a kao da je jučer bilo… Nadam se da si našao mir na boljem svijetu, moj Žile. Mi te nikada zaboraviti nećemo i nećeš izaći iz naših srca. Mladen Žižović (03.11.2025. – 03.11.2026.)“
U Borcu se sjetili bivšeg trenera i igrača
Sjećanja ne blijede ni u Banjaluci, gdje je Žižović ostavio neizbrisiv trag i kao igrač i kao trener. FK Borac uputio je emotivno pismo posvećeno svom nekadašnjem strategu, ističući njegov autentični duh, vedrinu i samouvjerenost po kojoj je bio prepoznatljiv:
„Godina je proletjela, a i dalje odbijamo da priznamo da više nisi sa nama. Nikada se nećemo pomiriti sa tim da ti nećemo čuti glas, da nas nećeš dočekati u svojoj kancelariji sa osmijehom na licu, da nećeš ispaliti neku svoju zajebanciju smišljenu u trenu.
Ne prođe dan, a da te neko ne spomene, a kako dani odmiču – sve više nam nedostaješ. Praštaj nam. Znamo da nisi volio patetiku, ali ovo ti ne pišemo tim tonom. Pišemo ti da iznova čuješ koliko te čuvamo u našim srcima.
Tužan nam je ovaj 3. novembar. Tužan će da nam bude i svaki naredni. Danas bi vjerovatno nazvao nekog od nas da se raspitaš kakvi smo za Mjällby. ‘Dobićemo mi to’, dobacio bi onako samouvjereno kakav si uvijek bio. Fališ nam. Svima nama koji smo te poznavali, svima koji su te bar jednom načas upoznali. Znamo da nas gledaš sa te svoje nebeske tribine, a znaj i ti da te tvoj Borac nikada, ali baš nikada, neće zaboraviti.“
Žižović je tokom bogate karijere ostavio dubok pečat u bh. fudbalu nosivši dresove Radnika, Zrinjskog i Borca, dok je s klupe predvodio brojne premijerligaške i regionalne klubove. Godinu dana nakon iznenadnog odlaska, sjećanje na njega živi kroz anegdote, rezultate i poštovanje koje je uživao među kolegama, igračima i navijačima diljem regije.
