Pripremio: Tarik Šatara
Mentalitet stanovnika našeg podneblja je takav da će mnogi reći da „pravi“ dio sedmice za njih počinje petkom, vrhunac je subotom, a oni s više energije i nedjelju učine veselom.
Otprilike slična situacija ovih dana je i u sklopu plave porodice. Za sve one koji su povezani sa Željom, taj pravi dio sedmice, prepun simbolike, počeo je baš u petak kada je navršeno 100 godina od prve utakmice koju je Željezničar odigrao u svojoj historiji. Vrhunac će biti danas, upravo u subotu, kada Željezničar dočekuje Velež na Grbavici koja će, vjerovatno, biti odlično popunjena. Posebna će biti i nedjelja kada će se navršiti tačno 100 godina od prihvaćanja Željezničara u punopravno članstvo u Savezu.
Da skratimo i pojednostavimo, FK Željezničar slavi 100 godina vlastitog postojanja.
Ogroman je to jubilej. Vjerovatno i Dimitrije Dimitrijević, kada je došao na ideju osnivanja kluba, nije mogao ni zamisliti da će taj novoosnovani klub radnika sa željeznice postati toliko slavan.
Koliko je taj klub velik, toliko je velik i izazov govoriti o prošlosti, sadašnjosti, a i budućnosti tog istog kluba.
Posebno je teško stoljetnu historiju Željezničara smjestiti u svega nekoliko pasusa. Taj najteži dio, povjerili smo Emiru Deliću, novinaru Al Jazeere Balkans.
„Ja ne pamtim neku davnu prošlost FK Željezničar, ali je evidentno da je klub nastao iz velike želje, ljubavi i entuzijazma. To su ključne stvari kojih sada nema. Bilo je svakakvih udara na taj klub, ali je ta ideja Željezničara opstala, čak i nakon Drugog svjetskog rata, kada su Želji pokušavali uzeti igrače i kada se koristila svaka prilika za spuštanje kluba na niži nivo. Kome je i zašto smetao Željo, pitanja su na koje je historija već dala odgovore. Važno je to što je Željezničar uspio opstati i formirati tim koji im je donio jedinu titulu u Jugoslaviji. I u to vrijeme se Željo dosta mučio, ali se uspio vratiti. Sada povezujem: ljubav, entuzijazam i posvećenost su krucijalne stvari. Novca bude i ne bude. Krize se dešavaju, dešava se i da se plate ne mogu isplatiti…“, govori Delić.
Pri govoru o Željinoj historiji, svakako, teško je ne osvrnuti se na 1985. godinu i famozni Videoton.
„Jedna od najvažnijih decenija za Želju po meni je ona koja je počela s 1980. godinom i Željinim ispadanjem od Videotona. To je uspjeh o kojem se sve ispričalo, ali i dalje postoje priče o tome šta bi bilo da se pobijedio Videoton i da se igralo s Realom. To hrani navijače“, navodi Delić.
„Agresija na BiH zauzima posebno mjesto u historiji kluba jer se prvi put desilo da je Željo ostao bez svoje imovine, bez stadiona i klupskih prostorija. Uništeni su mu pehari i najveći dio historije. Želji su pokušali oteti i ime, ali nisu uspjeli. U godinama nakon rata, Željezničar je gubio od klubova koji danas i ne postoje. Ali, sve je to, valjda, tako i trebalo biti. Trebalo je proći taj trnoviti put da bi se kasnije pokazalo zašto armija navijača širom Balkana stoji iza ovog kluba“, završio je Delić.
Treba biti realan pa reći da su ranijih godina navijači Želje 100. godišnjicu svog kluba zamišljali nešto drugačije. Protekla sezona je bila, blago rečeno, loša, a ni u ovoj sezoni klub nema šampionske ambicije. O momentumu u kojem Željezničar dočekuje stogodišnjicu govorio je proslavljeni novinar Saša Ibrulj.
„Nama koji nismo unutra je jako teško reći nešto objektivno o stanju u Željezničaru, upravo zbog tog haosa koji vlada u posljednjih nekoliko mjeseci i godina. U svim tim promjenama i čekanjima na bolja vremena Željo je došao do tačke, opet kažem sa strane gledano, gdje se zapravo ništa ne zna, i imaš osjećaj da klub životari od danas do sutra, nadajući se da će se pojaviti neko s nekakvim konkretnim rješenjem. A šta su ta potencijalna konkretna rješenja niko zapravo ne zna, pa onda to čekanje, ili ako hoćete potraga ustvari izgleda kao lutanje, tapkanje u mraku dok ne nabasaju na nešto, i isprobaju da se u praksi uvjere da stvarno ne valja. S druge strane, dobro je to što je ekipa na terenu na sve to reagovala pozitivno, iskoristila čitavu ovu situaciju kao motiv da pokažu borbenost, što je opet nešto što navijačima daje nadu. U svakom slučaju, Željo je veliki klub, i zaslužuje puno bolju situaciju nego je u njoj danas, ali držeći glavu visoko i u teškim vremenima pokazuješ da si veliki“, navodi Ibrulj.
Kakva je budućnost Plavih s Grbavice? Da li će stogodišnjica donijeti neke promjene? O tim i sličnim temama razgovarali smo sa Samirom Šišićem, novinarom portala Faktor.ba.
„Željezničar je kroz stogodišnju historiju prolazio kroz teška vremena. Od samog početka i uvjeta za odigravanje dvije utakmica, bez kojih nije mogao biti primljen u Savez, preko klasičnog “otimanja” najboljih igrača 1946. godine, paljenja stadiona tokom agresije na BiH, podjela unutar kluba na dva tabora, do raznih podmetanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Evidentno je da su Plavi u krizi, jednoj od najvećih od osnivanja, no ne treba zaboraviti da se klub “dizao iz pepela” i izlazio kao pobjednik iz svih dosadašnjih problema. Ne treba sumnjati da će tako biti i sada“, govori Šišić.
Šišić se osvrnuo i na budućnost određenih podjela unutar Željinih navijača na one koji su za Amara Osima, i one koji su za Senada Misimovića.
„Željo je klub koji iza sebe ima armiju navijača, koji su nebrojeno puta pokazali da zajedničkim angažmanom mogu napraviti čuda. Vjerujem da će proslava stotog rođendana biti inicijalna kapisla za ujedinjenje dva tabora (onih koji se su za Senada Misimovića i onih koji “navijaju” za Amara Osima).Tek kada se napravi sinergija na tribinama, u upravi, na terenu, a da svima njima, i navijačima i čelnicima i trenerima, igračima cilj bude jak klub, onda možemo očekivati povratak Želje na staze stare slave. Kao klub s najviše osvojenih trofeja (u Jugoslaviji i BiH) timu sa Grbavice mjesto je u vrhu bh. fudbala i toga moraju biti svjesni svi kojima je plava boja u srcu“, završio je Šišić.