Piše: Mladen Bošnjak
Hercegovačkim navijačima naše reprezentacije biti će donekle olakšan odlazak na utakmice. Grbavica je bliža od Zenice, prometne veze su bolje sa glavnim gradom, sve je nadohvat ruke… Ali, veli mi jedan od njih, puno je emocija ostalo u Zenici, puno je lijepih uspomena sa Bilina polja, čitavu galeriju dragih ljudi upoznao sam onkraj Čelikova stadiona.
Ali, što je najvažnije, emocije vezane za izabranu vrstu Bosne i Hercegovine ostale su iste, navijačka strast je nepromjenjena, ljubav učvršćena. Grbavica će, jednako kao i Bilino polje, ječati pjesmom tisuća mladenačkih grla, jednako će se oriti Haj'mo Bosno, haj'mo Hercegovino… Neće navijači nasjesti na malodušnu teoriju prema kojoj Liga nacija nije tako važna, da nas glavna iskušenja očekuju tek na proljeće.
Ne smijemo se dati u kandže takvih nakaradnih razmišljanja. Ovo natjecanje je itekako važno, bitan je svaki bod, svaki gol. O pobjedama da ne govorimo. Kako bi bilo lijepo da budemo prvi u ovoj grupi, da nadvisimo Austriju i S. Irsku, a kolosalnim bi uspjehom nazvali prvo mjesto u jakosnoj skupini koje bi nas odvelo u drugi kvalitativni europski rang, tamo blizu najvećih i najboljih. Tu, u drugom razredu europskog nogometa, nam je i mjesto, zato moramo težiti pobjedama, zato moramo svi uprijeti maksimalne kapacitete kako bi bili prvi i u grupi i u jakosnoj skupini.
Robert Prosinečki nije kalkulant, ali nije ni u poziciji da mora ići va bank. Ima prilično komotnu situaciju u kojoj može u punom miru i dobrom raspoloženju izabrati i pripremiti momčad koja će ostvariti realna stremljenja nogometne javnosti u nas.
Zato vjerujemo da ćemo u ponedjeljak svjedočiti još jednoj pobjedi ostvarenoj na krilima navijača na Grbavici, da ćemo osjetiti navijačku radost u svakoj sarajevskoj ulici, da ćemo – kao i u Zenici – civilizirano i dostojanstveno slaviti. Neka Grbavica postane teatar naših pobjeda, a kao „rana ljuta“ neka živi samo u Tifinoj izvedbi.
Neka postane još bliža Hercegovini.
