Reporterska ekipa portala Sportske.ba sedam sati prije utakmice bila je u “izviđanju” na Grbavici. Od ranih jutarnjih sati oko stadiona je živo. U kultnom kafić “Macchiato” čeka se u redu za stolicu. Zatekli smo Mišu Smajlovća i Envera Hadžiabdića, istinske klupske legende. Hadžija je kao igrač i trener osvojio titulu. Mišo je najveći džentlmen koji je igrao na jugoslovenskim terenima. I evropskim. Igračina.
Ipak, pravi red je na ulazu u stadion gdje se kupuju posljednje ulaznice za historijski meč sa Slobodom. Historijski jer se “otvara” istočna tribina. Koju će svečano otvoriti Ivica Osim. Sa ostalim Žejinim legendama.
Mirno, strpljivo, s dozom neizvjesnosti, ali ozareni što već svjedoče istorijskom trenutku, korak po korak idu prema “dobitnom” mjestu. Kako koji završi pada selfi. Oko Grbavice nema slučajnih prolaznika. Svi su tu da ovjekovječe taj trenutak, da imaju fotku, da se s lica mjesta jave prijateljima, da snime redove, veselu atmosferu oko stadiona.
Ono što će najviše zanimati posjetioce jeste da ne pomišljaju krenuti s automobilima. Već sada se skoro nemoguće mimoići u obližnjim ulicama oko stadiona. Najbolja preporuka je da se na stadion dođe javnim gradskim prijevozom ili pješke.
Dok snimamo kadrove oko Grbavice zove, Reuf Jahić, prezident, nadimak je po fuknciji koju obnaša u švedskom četvrtoligašu. Čiji je glavni menadžer Šener Bajramović, sedamdesetih godina velika nada Želje, kasnije trener i selektor mlađih kategorija u NS BiH.
Bajramović će navijati za svog Želju, a Jahić za Slobodu, gdje mu je ”frend” Amer Ordagić. Iako mu je karte nabavio Samir Bekrić, radilica i mozak Željinog tima. Večeras neće svi moći na Grbavicu. Da stadion prima 100.000 gledatelja malo bi bilo. Veliki je ovo dan za Želju, za Željine navijače, ali i za Slobodu. I Tuzlaci imaju svoju rečenicu, ali je pitanje kakve su im uopšte šane večeras. Željo ima klasne igrače, ali mora se priznati i nikad jaču Upravu. Senad Misimović sa svojim “dream teamom” radi velike poslove za kamere.
(N.S./Sportske.ba)