Golovima zaostaje za Sulejmanom Krpićem i Mersudinom Ahmetovićem. Zato što pomenuti dvojac igra u najboljim bh.klubovima, zato što ima više kredita kod sudija i stoga što “Suljo” i “Ahmet” imaju kvalitetnije saigrače.
Irfan Hadžić je sarajevsko dijete. Ustvari, vuče korijene iz Prozora, odakle su njegovi odmah nakon rata doselili u Sarajevo. Prijatelj je i rođak s Željinim napadačem Dženanom Zajimovićem. Na Mojmilu je igrao “na male” sa Semirom Štilićem, koju godinu starijim “frendom” i komšijom.
Premda je Hadžić igrao za omladinsku reprezentaciju BiH, ono što je vidio Toni Karačić, nisu uočili “stručnjaci” s Koševa i Grbavice. Fudbalsku je abecedu savladao u prestižnoj školi Novi Grad, kod Fadila Aganspahića i Miresa Zeca. Taj mladi trener je odškolovao više igrača nego mnogi selektori mlađih reprezentacija i brojni premijerligaški treneri.
Hadžića je iz Sarajeva put vodio po Jugostočnoj Evropi, od Belgije, preko Celja, do Zaprešića. Bilo je u “tranzitu” još stanica. Sad je prvo ime bijeljinskog Radnika. Hadžija hvali sve; saigrače, navijače, sve u klubu. Komplimenti su uzajamni. Radnik dugo nije imao napadača kakav je Hadžić.