Nenad Lušić, Ivica Tunjić, Aco Stojanović, nekadašnji suigrači, treneri i prijatelji Esada Mehmedalića, sa sjetom su pričali o “Bebanu”, koji je u utorak pokopan u rodnom Orašju. I svi ga pamte po dobrom. Ne zbog one poznate u narodu “o mrtvima sve najbolje”, već uistinu što je Eso bio dobar, pošten čovjek i vrsni nogometaš. Omiljen gdje god je igrao.
Esad Eso Mehmedalić, igrao je za dva Hajduka. Za Hajduk iz Orašja i za splitski Hajduk. I zbog Ese je ovaj gradić u Posavini imao više simpatizera od Dinama.
Za bile je “Beban”, kako su ga u Orašju zvali, sakupio 48 utakmica i postigao 6 zgoditaka. Kao branič.
Igrao je Mehmedalić, poznat po strahovito jakom udarcu, još i za vinkovački Dinamo. Onaj moćni, super jaki Dinamo. I ne samo zbog blizine, na vječni počinak došlo je “pola Vinkovaca”, na čelu se predsjednikom Cibalije Damirom Mustapićem.
Na žalost, Hajduk se obrukao. Mještani i Mehmedalićevi prijatelji ponadali su se da će na mjesnom groblju vidjeti nekog od Hajdukovih asova iz vremena kada je Eso igrao na Poljudu.
Ipak, položen je “hajdukov” vijenac s cvijećem na Esin grob. Položio ga je Mehmedalićev sugrađanin Mato Neretljak, nekadašnji stoper bilih. Ljudi koji vode Hajduk, valjda zaokupljeni borbom za naslov u HNL zaboravili su na posljednji ispraćaj svog nekadašnje igrača poslati delegaciju u kojoj bi bio netko tko je igrao s Mehmedalićem. Mato Neretljak, kao uzoran sprortaš i susjed Esin, svakako bio došao na sprovod.
Tako ne rade veliki klubovi. Sjetili smo se kada je Ismet Hadžić pokopan u rodnoj Tuzli, na ispraćaj su došli skoro svi živi modri asovi koji su igrali s Hadžijom.
Dokle je Hajduk dogurao najbolje svjedoči i ovaj primjer. U Bosni i Hercegovini jako prate HNL i mrtvu trku Hajduka, Rijeke i Dinama. Kako su modri “dosadili” s trofejima znatan dio Bosanaca iz “sažaljenja” navija za Hajduk…
N.I.
