Piše: Mladen Bošnjak
Čitam paralelno: Željo inkasirao milion eura od prelaska Anela Šabanadžovića u grčki AEK, a konto NK Osijek „deblji“ za četiri miliona, također eura, a povod je transfer Harisa Hajradinovića u turski Kasimpasa. Lijepo, nema govora! Željo i Osijek ostvarili su najveće novčane iznose od prodaje igrača u svojoj povijesti.
No, iznad glave stalno lebdi misao je li Željezničar mogao bolje proći u „plesu miliona“ koji mu se odvija, praktično, ispred vrata. Ima li, konačno, snage i riješenosti na Grbavici da se sačeka pravi trenutak za prodaju, ima li itko u „Dolini ćupova“ da se zamisli je li španjolac Dani Olmo, Dinamova akvizicija, baš dvadeset i pet puta skuplji, a samim tim i bolji, od Anela Šabanadžovića? Uspoređujem ih jer su po godinama i talentu „tu negdje“. Je li Željezničar mogao do 24 godine zadržati Hajradinovića pa ga, makar za upola manje od Osijeka, prodati? Znam, reći ćete tu su menadžeri, roditelji, posrednici… Svi nestrpljivi!
Da, tako je bilo i s Osijekom (kojeg možemo po svemu uspoređivati sa Željom) do prije dvije godine. I u Gradskom vrtu carevali su dugovi, nered, divlji menadžment, rasulo… I iz Osijeka su igrači odlazili u bescijenje, nerijetko se gubio trag utrženim novcima, stadion oronuo…
Onda se pojavila okosnica Meštrović – Mesaroš – Orban, uzeli su većinski paket NK Osijeka, pritom ga pošteno plativši. Izmirili sve zaostale plaće, doprinose, uz prikladne otpremnine otpustili većinu administracije, posložili program, i krenuli u rudarski posao. Krenuli naprijed!
Obišao sam nedavno radilište novog stadiona u Osijeku gdje su me uvjeravali da će 2020. godine tu stajati „svemirski brod“. Glavni i sedam pomoćnih stadiona, veliki parking, teretane, saune… ne znam što sve neće biti. Zamjenik gradonačelnika mi priča da je prije ulaska Mađara u klub grad Osijek davao dva miliona kuna (nešto više od pola miliona maraka) i to mu je bilo puno, a klubu je to bila kap u oceanu (dugova). Sada, koliko god grad sponzorira – dobro je, nema nikakva imperativa. Mađarska vlada za početak radova injektirala je 6,5 miliona eura… Može se, dogovara se, radi se. Sve pršti dobrom voljom. Haris Hajradinović je dio klupske politike u budućnosti: Jeftino kupiti (ili odgojiti u vlastitoj školi), a skupo prodati.
I dalje lebdi misao je li Željo mogao bolje u slučaju Šabanadžović? Unatoč menadžerima i slavnom ocu. Je li se moglo sačekati do neke znatno bolje ponude? I ne samo u slučaju mladoga Anela. Može li se na Grbavicu dovući neki Mesaroš, ima li tu neki mlad, sposoban i poduzetan momak poput Ivana Meštrovića? Da očisti dugove i otpuše vjetropire iz uprave. Makar uz otpremninu. Jer, postojeće stanje je najskuplje. A transferi Hajradinovića i Šabanadžovića i dalje lebde! Kao opomena!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.
