Netko žali zbog odlaska uglednog biznismena Senada Misimovića, mnogi su shvatili da nije do Amara Osima. Pa ni do Blaža Sliškovića. Odlazili su posljednjih godina s Grbavice golgeteri, veznjaci, direktori, predsjednici, ali pomaka nije bilo. Naprotiv, bilo je sve gore.
U moru takvih odlazaka niko nije primijetio da je Željo ostao bez kapitalca, svestranog igrača iz sjene. Koji je uradio dosta dobrih stvari, ali se nisu vidjele kao asistencija ili gol nekog od Željinih igrača. Sarajevo je zamijenio za Beč. Nakon Želje Hajro Mandal bi mogao raditi u kultnoj bečkoj Austriji.
S reputacijom školovanog skauta, menadžera, sa svim referencama za sportskog direktora, s poznavanjem dva svjetska jezika Mandal je na dobrom putu da dobije posao u Austriji.
Uz magistarsku “titulu” Hajro je radio kao trener. Vodio je i trenirao austrijski klub Steinfeld, za koji je nastupao Samir Nuhanović, bivši napadač Sarajeva, koji je ostao upamćen po pobjedonosnom golu u stotom vječitom derbiju.
Od 2017.godine Mandal se, kao jedan do najmlađih polaznika, školovao za nogometnog analtičara i skauting u Njemačkoj, što mu otvara put za pozicije glavnog skauta ili sportskog direktora.
Zašto je Bosanac, koji se iškolovao i educirao po Evropi, s bečkim manirima, s takvim referencama došao u BiH?
– Oduvjek mi je bio san raditi u Želji. Kao dječak sam dolazio na raspust u Sarajevo kod svojih. Živjeli smo u ulici Topal Osman Paše. Tako da nije slučajno zašto baš Željo- kaže na početku intervjua za Sportske.ba Mandal.
Nije se pokajao. Premda po referencama može kandidirati za posao u UEFA-i, njemu je Željo u srcu.
– Boli me zbog stanja u Želji. Boli me što nemamo kapacitet za više. Eto, otišao je Amar, došao Baka? Šta smo to bolji? Znači nije bilo do trenera!- uvjeren je naš sagovornik.
Do koga je?
– Jednostavno do para! Problemi su prisutni od samog dolaska, odnosno povratka Amara u klub. Tada su se počele slagati prve kockice i kreću dobri rezultati. Tako je bilo u prošloj sezoni, ali nismo bili dovoljno jaki da sve trpimo, pa je trener bio prinuđen da proda dva od tri standardna igrača.
Da li su se mogle naći adekvatne zamjene?
– Nije to lahko! To vidite i u velikim klubovima. Nama su otišli Sipović, Rodin, Krpić. “Sipa” je pravi lider ekipe, jako kvalitetan za ambijent. Suljo pun snage, jak, vrlo bitan i opasan za protivnički gol. Prodali smo ih zato
što je još 50 porodica (igrači, stručni štab, administracija kluba.), čekalo pare da prehrane svoje porodice…
A, ljubav prema klubu?
– Lahko je reći, igrajte iz ljubavi prema klubu i nogometu, jer se baviš onim što voliš, ali kako izdržavati svoje porodice, na koji način, kada duguje šest, sedam ili osam.., od mogućih dvanaest plaća. Nisu igrači poput Zeca, Štilića, Alispahića, Bekrića, zaboravili igrati nogomet. Jasno je da možda, ali možda imamo strašan tim, ali problemi su bili evidentni. I tu je neko dobro zakazao. U cijeloj strukturi. Ja se divim našim igračima i trenerima. Zamisli da ideš pet mjeseci u pekaru po hljeb i ne plaćaš. Odnosno “plaćaš na teku”. Sigurno bi te pekar gledao ispod oka.
Kako se može izaci iz krize?
– Iskreno, želim da se Željo digne i vrati tamo gdje mu je mjesto. Željo ima najbolje i najodanije navijače na svijetu. Nisu zaslužili da ih bilo tko vara i laže. Još manje treba da trpe zbog izostanka rezultata. Želio bih poslati poruku i pozvati bivše Željine legende da se aktiviraju. Za sve ima mjesta. Nije mala stvar slaviti 100 godina. To je značajan jubilej, velika privilegija je biti dio Željine porodice. Nažalost, nije sjajno ni bajno. Željo je tradicija, religija, kako kaže naš počasni predsjednik Ivica Osim. Molim navijače da objektivno sagledaju situaciju. Bilo je dobrih igara. Dobili smo dva derbija 5:2 i 3:1. To su nezaboravne pobjede. U Kupu zahvaljujući majstorijama Štilića i igrača eliminisali smo Borca usred Banjaluke. Tada smo imali Jovanovića u odbrani, gdje čovjek mogao skoro sam igrati. Imali smo Sadikovića u veznom redu, koji je igrao odlično. Dado je bio ključni veznjak.
Zašto ste prodali tako važnog igrača?
– Sadikovića morali smo prodati nakon ispadanja od Maccabija, jer smo dva puta imali prevelike troškove. Osim toga igračima smo obećali plaću. Zamisli Guardiolu da mora prodati Gundogana, jer nema igračima za plaće. U takvim uslovima je radio Amar Osim.
Da li ste razmišljali o pojačanjima?
– Mi smo željeli dovesti Fanima i Amera Hiroša, ali nismo mogli platiti obeštećenje, jer nije bilo para. Eto, u tim okolnostima je radio Amar.
Kako naći izlaz?
– Nužne su radikalne promjene! Menadžment kluba mora imati plan i podlogu, jer ako je nemaš, sve je besmisleno. Mi hoćemo nešto, a nemamo ništa. U Njemačkoj sam vidio kako klubovi u finansijskoj krizi aktiviraju upravu, koja napuni, kroz plan ili putem sponzora osiguraju budžet. Moramo reći pravu istinu. Voda je duboka. Do grla. I to je istina. U svim klubovim
Sportske.ba