Nevres Zahirović, Ševal Hahirović i Adnan Zahirović, tri su prezimenjaka, koji su svaki u svoje vrijeme igrali zapaženu ulogu na ovim prostorima.
Nevres je najviše obećavao, ali je iz Slobode umjesto u neki klub “velike četvorke” otišao u vinkovački Dinamo/Cibaliju i tu ostao do kraja karijere.
Ševal je kakanjski “brend”. Kao igrač Rudara dospio je u reprezentaciju kod Fuada Muzurovića, ali dolaskom u Sarajevo njegova karijera nije krenula željenim tokom. Ostavio je upečatljiv trag na Islandu, ali je prema igračkom potencijalu mogao igrati u “Ligi petice”.
Adnan je treći iz “loze” Zahirovića. Prošao je sve reprezentativne selekcije. U Čeliku se afirmirao, igrao protiv Portugalca Cristiana Ronalda, ali je i on izab(i)rao klubove, u kojima njegov kvalitet nije mogao doći do punog izražaja.
Tu nije kraj priči o Zahirovićima. Jedan bi ih mogao sve nadmašiti. Tek mu je petnaest godina, a već je u bilježnicama skauta najvećih klubova. Inter, Chelsea, Borussija Dortmund, već neko vrijeme šalju svoje skaute na utakmice mlađih selekcija bečkog Rapida. Haris Zahirović (2003) igra za stariju selekciju u Rapidu. Napadač je, izuzetnog potencijala.
Nema sumnje da će Zahirović brzo napustiti austrijski nogomet i krenuti putem koji su “utabali” Ivan Šarčević, Adin Mujanović, Abdul Džafo, koji su nakon “obuke” u Austriji nastavili u bundesligaškim klubovima.
Sigurno se pitate, zašto takav dragulj, unatoč silnoj želji gdje ga srce vuče, nije pod zastavom BiH. Klasika. Iz NSBiH su se stidljivo raspitivali, slali pozive za kamp. Najčešće u “nevakat”, kada su igrači u obavezi prema klubovima… Kako su Harisovi roditelji porijeklom iz Dervente, on bi da odjene dres BiH, ali pita se i austrijska federacija.
Vrijeme će brzo pokazati o kakvom se dragulju radi.
R.S.
