Brazil i prva asocijacija je fudbal. Ispred kafe, karnevala i Copacabane, s razlogom. Dao je Brazil majstora i čarobnjaka “bubamare”. Ono što je Brazil u fudbalu, Hercegovina je u rukometu.
Skandinavci? Lijepo je to sve. Imaju oni taj mentalitet, rad, uslove, ali niko rukometni “vic” nema kao Hercegovci. I napravite krug, obiđite sva sela, mjesne zajednice, čaršije, gradove… po Hercegovini i u svakom ćete naići i upoznati bar jednog rukometnog znalca.
Bivolje Brdo je recimo dalo Nikolu Prcu, Piješivac Slavka Golužu, Čapljina se može pohvaliti generacijama i generacijama rukometaša, o Ljubuškom ne treba trošiti riječi, Grude su evropski hit, Trebinje je davalo i kapitene u ženskoj reprezentaciji BiH, Iskrice iz Stoca rade čuda, Jablanica ima četiri kluba, Tomislavgrad radi sve ozbiljnije, Široki se budi, Međugorje ima svoju rukometu hsitoriju, a Mostar bi vjerovatno u ženskom rukometu bacio u sjenu u Budućnost, Podravku, Krim i ostale evropske velikane da su u nas bile zdravije i normalnije struje. I ne zaboravimo, iz Mostara dolazi MVP Lige prvaka Igor Karačić, a brat Ivan je BiH svojim golom odveo na historijski EURO.
Možemo ovako do sutra, i strah nas je uvijek da nekog ne izostavimo, jer što je Hercegovina dala u rukometu, to je za ozbiljne generacijske literature. Na hercegovčakim betonima, pod jakim suncem našeg juga, stvarali su se pravi rukometni “profesori”.
Ni taj brazilski fudbal, kao hercegovački rukomet. Ima nešto u tom podneblju, na našem jugu u toj igri sedam na sedam.
(Haris Zilić/Sportske.ba)