Klagenfurt, sa lica mjesta pisao i snimio: Rešad Mamela
Ljubiteljima nogometa u Bosni i Hercegovini i Austriji dobro je poznato koje Almedin Hota.
Ovaj izvanredni nogometaš čije lopte su imale oči, ali i naočale za svaki slučaj, godinama je svojim velemajstorskim potezima za dušu i sječanje dovodio navijače svojih ekipa na stadionima do ushićenja i delirijuma, a protivničke igrače i navijače tjerao u očaj, tugu, bijes…
Poštovani čitaoci Vaš novinar je od prvog njegovog meča pratio nastupe u brojnim našim klubovima: Olimpik, Bosna Visoko, Sarajevo… zatim u mladoj i A reprezentaciji BiH, ali i u Austriji gdje je igrao za brojne ekipe: FC Karnten čiji dres je nosio 6 godina a gdje bio i kapiten, i sa kojim je osvojio Kup i super Kup Austrije, potom dvije godine igrao je za FC LASK iz Linca, godinu i po bio je igrač ekipe FC ADMIRA Beč, potom je igrao i za Klagenfurt, Welzenegg, Bleiburg… a pola godine igrao je u Iranu za ekipu FC Hormozgan a gdje mu je saigrač bio Arsim Prepoli i trener spličanin Vinko Begović.
Iako će ubrzo napuniti 45 godina Hota je do prije par mjeseci aktivno igrao za ekipu ASK Klagenfurt koja igra u četvrtom rangu, a aktivno je nastupao za ekipu iz Klagenfurta koja igra mali nogomet u najjačoj ligi Austrije.
U vrlo prijatnom ćaskanju, uz društvo njegovih sportskih prijatelja, sa Hotom smo razgovarali u Klagenfurtu o mnogim nogometnim temama.
– Odlučio se da okačiš kopačke o klin. Kada sada, kada na miru sve sagledaš, izgleda tvoj nogometni put, jesi li zadovoljan ostvarenim i jesi li mogao još više postići kao igrač?
“Moram odmah reći da ne mogu biti ne zadovoljan sa svime što sam ostvario kao igrač. Igrao sam u brojnim ekipama u BiH i inozemstvu, proputovao svijet, upoznao brojne saigrače, trenere, sportske radnike… Osvajao sam največe trofeje u našoj zemlji i Austriji, nosio najdraži dres, dres reprezentacije BiH kao A reprezentativac i član mlade reprezentacije na više od 20 susreta. Igrao protiv reprezentacija Španije, Argentine, Češke, Izraela, Austrije, Urugvaja, Čilea, Srbije… Sve to se ne može nikada zaboraviti, to nema cijene i na sve što sam ostvario sam ponosan. Sve sam to uradio samo svojim radom, talentom, željom i voljom da uspijem i hvala svim mojim saigračima, trenerima, selektorima koji su vjerovali u mene i bili moja podrška.
– Igrao si sa brojnim saigračima, trenirali su te mnogi treneri. Ko je na tebe ostavio najbolji utisak?
“Bilo je tu dosta vrsnih, poznatih i priznatih igrača u našoj ligi i reprezentaciji, ali i u Austriji. Kada su u pitanju igrači sa kojima sam igrao za BiH to su prije svih Barbarez, Baljić, Salihamidzić… a u Austriji izuzetni Vastić i naš Saša Papac. Pak, kada su u pitanju treneri kod nas su tu Fuad Muzurović, Baka Slišković, Ivo Ištuk i Nermin Bukva, a u Austriji je to bio Valter Šoko Šahner. Svi oni, i igrači i treneri, svako na svoj specifičan način, dali su ogroman doprinos da uspijem kao nogometaš i veliko im ljudsko i sportsko hvala”.
– Ostaješ li i dalje u nogometu? Kakvi su ti nogometni planovi?
“Naravno, nogomet je moj život i planiram nastaviti aktivno kao trener. Završio sam A i B licencu, sada sam položio prvi semestar za dobijanje profi licence pri NS BiH. Imam ogromno igračko iskustvo, upoznao vrsne trenere od kojih sam dosta naučio o trenerskom pozivu, a već sam se okušao u tim vodama kada sam bio igrač i trener u ekipi iz trećeg ranga takmičenja u Austriji u timu ASV Klagenfurt. Vjerujem u sebe i želim se dokazati i kao trener kao što sam bio igrač.
– Na kraju moramo se dotaći prvenstva BiH. Tvoje Sarajevo nije osvojilo naslov
“Teško je meni odavde komentarisati sva dešavanja u timu sa Koševa u posljednja dva mjeseca. Nije mi jasno, neshvatljivo da ekipa koja ima 13 bodova prednosti ne osvoji naslov. Sarajevo je ipak tim sa rejtingom, karizmom, pedigreom… i nije sebi smjelo, ni u kom slučaju, dozvoliti da sve to prokocka. Sigurno da tu ima dosta krivaca za taj rezultat, svi su krivi i igrači i stručni štab i uprava kluba, a najviše mi je žao vjernih navijača koji im to zasigurno nikada neće zaboraviti ni halaliti”.