Piše: Senad Bilić
Edin Terzić, rođen u Minhenu u Njemačkoj, od oca Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i majke Hrvatice iz Hrvatske, trener je Borussije Dortmund koja se nalazi pred osvajanjem titule prvaka Njemačke nakon desetogodišnje vladavine minhenskog Bayerna.
Mladog trenera smatraju najzaslužnijim za uspjeh “Milionera” iz Dortmunda. U svojoj vječitoj potrebi da su uspješni, da su najbolji na svijetu, da su svi drugi slabiji i manje vrijedni od Hrvata i Hrvatske, mediji u susjedstvu Edina Terzića svojataju i proglašavaju da je on “trener hrvatskih korjena”, bez da su ga pitali kako se on osjeća i izjašnjava.
Dečko se rodio, živi i radi cijeli život u Njemačkoj. Ako on ne govori o svom porijeklu, otkud to pravo hrvatskim medijima? Očito da za to ipak postoji razlog.
Da je Edin ubio tri čovjeka u okolici Freiburga, nikada ne bi bio Hrvat niti bi imao “hrvatske korjene”. On bi eventualno bio Bošnjak, Bosanac, Nijemac “bosanskih korjena”, bio bi vanzemaljac, ali nikada i nikakve veze ne bi mogao imati sa Hrvatskom ili ne daj bože sa “hrvatskim korjenima”.
Hrvati nobelovci rođeni u BiH su “hrvatski nobelovci”. Hrvati – ubice, silovatelji, pljačkaši rođeni u BiH (jer ima i takvih) su uvijek i samo “bosanski Hrvati” ili “državljani BiH”, ali nikada za tamošnje medije neće imati veze s Hrvatskom.
Decenijsko svojatanje svega onog što valja u ovoj zemlji, od sportista, umjetnika, naučnika, književnika, nobelovaca, pa sve do naizgled banalnih stvari poput brendova vina, do autohtonih vrsta sira, pasa i konja…
To je politika svođenja Bosne i Hercegovine na Terra Incognita, na nepoznatu zemlju, na praznu zemlju, zemlju bez kvalitetnih ljudi, zemlju iz viceva o Sulji i Muji, zemlju portira Šemse i reklama u kojima glupana igra Emir Hadžihafizbegović, zemlju bez ikakvih specifičnosti i ekskluziviteta koji bi bili prepoznati u svijetu.
Na Bosnu i Hercegovinu ćemo gledati kao na zemlju ćevapčića, meze i rakije, ali ćemo i te ćevapčiće prisvojiti i proglasiti “našim” ili u najmanju ruku “zajedničkim”, kao što je “zajednički” bosanski pas tornjak, livanjski sir i slično.
Učiniti ćemo sve da Hrvatima rođenim u BiH rodnu zemlju ogadimo, u tim ljudima uništimo svaki oblik patriotizma prema zemlji u kojoj su rođeni, a u isto vrijeme kroz medije i debilsko svojatanje svega i svačega od “matice zemlje” praviti zemlju čuda i čudesa, obećanu zemlju, zemlju u kojoj žive i čiji su državljani sami nobelovci, svjetski rekorderi u svemu i svačemu (iako i iz tog “raja na zemlji” ljudi bježe glavom bez obzira).
Zemlju u kojoj je Marin Čilić “prvi teniski reket” sve dok pobjeđuje, ali zemlju u kojoj nakon poraza taj isti Marin Čilić odmah postaje “Međugorac”, postaje Hercegovac i slično…
Ista situacija je kao u susjedstvu nažalost i u komšiluku, ali o “komšijama” ću drugi put…